Još malo do sedam milijardi

Ako ste pratili pažljivo, onda već znate: veoma uskoro, verovatno pre isteka ovog meseca, biće nas sedam milijardi na planeti. Velik broj, ali još uvek održiv.

Sedam milijardi!Predlažem vam da posetite sajt 7 Billion People | 7 Billion Actions i da se malo zadržite čeprkajući po informacijama koje su tamo date. Ideja vodilja ovog mesta je humanistički princip da svako može da pruži nešto čime će doprineti održivosti. Dva su glavna cilja:

  • podizanje opšte svesti o mogućnostima i iskušenjima koja predstoje u svetu sa sedam milijardi žitelja;
  • inspirisanje vlada, institucija, privatnog sektora, akademskih ustanova i pojedinaca da preduzmu aktivnosti koje će izazvati pozitivni društveni uticaj.

Ima toga još na sajtu, baš da ne prepričavam očigledni sadržaj. Skrećem pažnju na brojač koji postoji na naslovnoj strani.

Stanje zabeleženo 4. oktobra u 16:16

Naučićete da nas svake sekunde ima bar još po troje: to je preko 250.000 novih duša svakog dana…

I da ne propustim da vas podsetim: National Geographic je celu godinu posvetio ovoj temi. Ispratite glavne priče na sajtu časopisa.

Sedam milijardi... Fotografija je maznuta sa sajta ngm.nationalgeographic.com bez ičije dozvole.

Sedam milijardi… Sedam milijardi. Znate li koliko je to sedam milijardi sekundi?

221 godina, 298 dana, 6 sati, 26 minuta i 40 sekundi.

Mnogo.

(Via)

Ogoljena umetnost

Ponekad je surova, ponekad intrigantna. Uglavnom zbunjuje, a često nadahnjuje. Kad se poigrava sa nama, ne primećujemo dok ne bude prekasno. Uglavnom, umetnost je takva da nas ne ostavlja ravnodušnim.

Da li ste ikada razmišljali o tome šta je golo, a šta ogoljeno? Šta je atribut čoveka u onoj srži koja ga čini onim što jeste? Jesmo li opredeljeni da budemo goli, ali smo nasilno obučeni? Ili smo odlučili da budemo obučeni, pa smo ponekad tako bespomoćno ogoljeni?

Ovaj umetnički performans ne odgovara ni na jedno od tih pitanja. Naprotiv: pitanja se samo umnožavaju i nemamo kud nego da smislimo način da na barem neka od njih odgovorimo. Kad i kako, ne pitajte mene: zbunjen sam koliko i vi, verovatno.

Glas, pokret, oblik, boja. Muzika. Ideja. Sloboda.

Potražite više informacija o projektu Tableau Vivant of the Delirium Constructions. Elem, još ćete čuti o njemu. O, tek počinje. Multimedijalna umetnost nikad više neće biti ono što je nekad bila. Ovo je trijumfalno.

– * –

Ah, da… Mala uzgredna beleška: dok budete ovo gledali, prisetite se šta doslovno znači reč “konspiracija”: zajedničko disanje, disanje kao jedan.

(Via)

Frenk i Lui, mačak i po…

Čudan božji stvor: janus-mačak prikladnog imena Frank and Louie, Ginisov rekorder po starosti za tu vrstu fizičke anomalije, nedavno je napunio dvanaest godina.

Mija-ijao.

(Via)

Kako se boriti protiv loše nauke

Jedni će reći da se to ne može razaznati. Drugi će reći “ima tu nešto” čak i kad nema ništa. Treći će odmahnuti rukom: oni su agnostici. Šačica preostalih će krenuti u potragu za činjenicama i neće se obazirati na provokacije onih koji bi hteli da ih vrate u blato.

Ben Goldacre razotkriva lakrdijaše sa graničnih područja nauke, falsifikatore činjenica, osobe koje sprečavaju analizu tvrdnji, pogotovo lažne autoritete i one koji na pitanja umeju da odgovore samo protivpitanjem. Posebno je kivan na farmaceutsku industriju koja koristi svoj položaj za isključivu nameru zgrtanja enormnog bogatstva. Iako je lekar, on troši mnogo vremena objašnjavajući razne činjenice i otkrivajući dokaze o zavaravanju javnosti. U tom pohodu, stigao je i na TED konferenciju; njegovo predavanje je baš juče preporučeno na blogu TED konferencije.

Vredi da pogledate ovo predavanje, jer dr Goldacre udara u centar mete svakom tezom koju iznese. Žao mi je što je ovo predavanje sveže, pa nema titla čak ni na engleskom, a kamoli prevoda; manje verzirani korisnici engleskog jezika će imati problema da razumeju ovaj naglasak, pa još interpretiran nervoznim glasom i brzim govorom. Svejedno: vredno je truda ako iole možete da razumete.

Kanonada!…

Saznadoh tokom pripreme ovog priloga da dr Goldacre vodi i svoj blog po imenu Bad Science, što je isto ime kao i knjiga koju je napisao 2008. godine i koja je bestseler.

Ovo mi je posebno palo kao zicer posle kanonade onih budalastih tvrdnji kako je još Tesla znao da “neutroni, neutrini, bemliga, svejedno” idu brže od svetlosti. Onima koji su se brže-bolje uhvatili ovog neproverenog podatka (kao krunskog dokaza da smo mi Srbi narod nebeski i da nam svi oni belosvetski zlikovci žele nažao) teško pada da to nije istina. I to ne opovrgavaju u ime poštovanja činjenica, bilo prisutnih bilo nepotvrđenih, nego se slepo drže toga da je Tesla rođen tri kilometra od mesta na kom je rođena nečija baba, baba-ujna ili bar strina. Samo spominjanje Tesle izaziva stupor kod tih ljudi: ne dolazi u obzir da se preispita da li je Tesla pričao gluposti, čemu je bio sklon poslednjih tridesetak godina svog života.

Dakako, tvrdnja iz moje poslednje rečenice nije utemeljena na činjenicama. Ali, posle jednog čašćavanja rečima “Tesla je znao”, ja odgovaram sa “a Grba zna još uvek”, pa baš da vidimo dokle ćemo stići u tom napucavanju. Ili nećemo: nemam snage da se prepirem; ljudima je i tako svejedno, pa ne primete razliku.

O svetlosnom zagađenju

Dva nezavisna događaja na istu temu bila su povod da vam skrenem pažnju na problem i da vas uputim da saznate više.

Najpre je, pre nekoliko dana, drugar žučno reagovao kad je u TV žurnalu “Evronet” video prilog o svetlosnom zagađenju, pa čuo preporuku da građani treba da idu ka jugu ako žele da vide pravo noćno nebo. “Zašto baš ka jugu”, zapitao je on.

A onda, juče sam zatekao prilog na blogu Scotta Kelbyja, čuvenog publiciste i fotografa, čoveka koji je jedan od najjačih evangelista digitalne fotografije na svetu. On sredom daje prostor gostujućim autorima da ispričaju neku svoju priču. Iako ovo ne činim često, sada baš zaslužuje: gost je bio Jim Richardson, fotograf National Geographica. U ovoj priči, Richardson je pričao o svom jednomesečnom putovanju kolima širom SAD u potrazi za posebno uverljivim fotografijama koje dokumentuju svetlosno zagađenje. Trebalo bi da pročitate tu priču.

Luk u Sent Luisu; senke se ocrtavaju na niskim oblacima neba koje bi trebalo da bude mračno. Autor fotografije je Jim Richardson, a fotku sam maznuo bez pitanja sa stranice bloga Scotta Kelbyja.

To nije sve: reportaža koja je poduprta ovom pričom objavljena je u izdanju National Geographica iz novembra 2008 (broj 25 u licencnom izdanju na srpskom jeziku).

Nastavite sa čitanjem… “O svetlosnom zagađenju”

Odbijamo da poverujemo u ono što već znamo

Juče sam vam predstavio rad Yanna Arthus-Bertranda, fotografa čiji životni cilj jeste da skrene pažnju sveta na krhkost planete koju nazivamo svojim domom. Mala rekapitulacija dolazi iz njegovog predavanja na konferenciji TED, održanog u februaru 2009, nekoliko meseci pre nego što je film “Home” pušten u slobodnu distribuciju.

Pogledajte to inspirativno predavanje. Nema titlova na srpskom (a ja nemam vremena da prevedem, kao što mi često dođe na pamet da učinim), ali će poslužiti i titl na hrvatskom jeziku… Što me na mah podseti da smo svi mi daleko sličniji nego što to želimo da priznamo.

Čovek je u pravu: odbijamo da poverujemo u ono što već znamo. Na stranu licemerje takvog stava: pravi problem je oličen u drugom citatu s kraja ovog predavanja:

Prekasno je da budemo pesimisti.

Možda ćemo ipak čuti i razumeti na vreme.

(Via)

Svet odozgo: naš dom

Krug se zatvorio. Veliki umetnik je poslao svetu i video zapis spektakularnih prizora planete. Ime filma je jednostavno: “Home”…

Možda ćete se setiti spektakularne izložbe fotografija na velikim panoima, upriličene na Kalemegdanu u jesen 2007. godine. Naslov te izložbe je bio “Earth from Above“. Koliko vidim, svetska turneja traje još uvek. Kako i ne bi. Radovi ovog majstora opstaju kao čudo, samo po sebi.

Plavi kit nedaleko od obale Argentine. (c) Yann Arthus-Bertrand

Yann Arthus-Bertrand je stekao svetsku slavu upornim i napornim radom: tokom dugih godina, ovaj čikica veselih brkova obilazi planetu i fotografiše je iz vazduha. Tokom svih ovih godina koliko čeprkam razna portfolija mnogih čuvenih fotografa, nisam video ništa što može ama i da se približi fizičkom obimu i emotivnom naboju tih radova. Daleko bilo da nema drugih majstora, ali izvin’te – ni blizu.

Nastavite sa čitanjem… “Svet odozgo: naš dom”