O nemačkom jeziku vlada stereotipno mišljenje da je precizan, ali složen i tvrd za uši. Šta je od svega toga istina? Da proverimo:
Pa sad, nije da nije…
Čegbre, ima još.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
O nemačkom jeziku vlada stereotipno mišljenje da je precizan, ali složen i tvrd za uši. Šta je od svega toga istina? Da proverimo:
Pa sad, nije da nije…
Čegbre, ima još.
Ovo što ćete sada videti nije animirani film, već tzv. stop motion film, dobijen nizanjem fotografija uslikanim u nešto dužim, jednakim vremenskim intervalima (koji u ovom slučaju iznose oko osam sati). A neobična slika je posledica korišćenja specijalnih filtera koje naučnici koriste za posmatranje heliosfere.
Pazi sad.
Znate šta: neradni dan je, a i tako ništa ne biste pametno radili u februarsko jutro. Dve su opcije: možete da bistrite politiku i možete da gledate crtaće. Mi znamo šta ćemo, a vi?
Ma, neka ide život: pustite ceo špil. Ima ih jedno šezdeset komada. Ako već nećete da se latite knjige niti da prošetate sa porodicom, Pink Panther maraton je daleko najpametnija stvar koju možete sebi danas da priuštite.
Ono jes’ da se ekstremnim sportovima najčešće bavimo ponedeljkom kako bismo se malo razmrdali, ali danas se ova tema razvija u nedeljni bioskop…
Čuli ste za Dragoljuba Aleksića? To je onaj lik koji se zubima držao za sajlu koja je visila iz aviona koji je leteo nad Beogradom. A to nije jedino ludilo koje je napravio u životu. Mnogo veće ludilo beše prvi kompletno zvučni srpski film koji je usred okupiranog Beograda, 1942. godine, snimio na filmskoj traci ukradenoj iz nemačke intendanture.
Godina je 3000. Svet je u novom blagostanju, sve se zna šta i kako, svako ima svoje zadatke, slobodnog vremena na pretek, a pragmatična znanja su dostigla svoj vrhunac zasićenja među ljudima. Preostalo je samo da se prisećamo onih divova na čijim plećima smo stajali da bismo videli dalje… čuli bolje… tako nekako.
Ko zna: možda bude čak i gore od ovog. Idiokratija je zaista mogući scenario naše neposredne budućnosti. Preostaje vam samo demagoška uteha da nećete i sami doživeti pad civilizacije… To jest, nadajmo se da nećete.
Ne, nećemo slutiti loše. Ali…
On je čovek sa planom. Ona je žena sa planom. Problem je u tome što njen plan podrazumeva njega, a u njegovom planu nema mesta za žene. Antagonizam je neizbežan.
Nikad ne potcenjuj snagu ljubavi. Ona može sve što i ti. Oženi se njome.
Verovali ili ne, može i to.
Uključite preko celog ekrana HD sliku (ili čak 4K ako imate prikladno sokoćalo za prikaz takve slike) i zavalite se. Ah, da: možda ne bi bilo loše da utišate zvučnu zavesu ovog snimka i, eventualno, pustite neku meditativnu muziku koja je vama po volji… (Gde li samo nalaze tu, hm, muziku, da nam je samo znati…)
Pazi sad:
Volite li literaturu Edgara Alana Poa?
Kada je Crvena Smrt navalila na svet, princ Prospero i njegovi odabrani podanici su se zatvorili u prinčev zamak sa svim blagodetima ovog sveta, ostavljajući sirotinju van zidina da se snađe kako zna i ume ili da umre po sopstvenom izboru. Kada je odabrana elita ušla u zamak, princ je dao da se ulazna kapija zamandali tako da niko ne može više da uđe.
To je, takođe, značilo da niko više ne može da izađe.
Nastavite sa čitanjem… “Letimični pogled na "Masku Crvene Smrti"”