Ponedeljak je, hajde da malo zgadimo život Šefu.
Šefe, kad ćeš da skineš taj pojas za spasavanje sa sebe?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ponedeljak je, hajde da malo zgadimo život Šefu.
Šefe, kad ćeš da skineš taj pojas za spasavanje sa sebe?
Ljudima je uglavnom mrsko da vežbaju, iako svi kažu da je to zdravo činiti. Potrebna je motivacija: nešto što će isprovocirati čoveka da najzad mrdne dupetom.
Evo predloga za ljubitelje Talking Headsa: stvar je primerena, jer taman računamo da su originalni ljubitelji te grupe došli u godine kada valja misliti na zdravlje.
Eto, tako. Stop making sense and start burning calories joules!
Pazi sad.
Priznajte: ovako nešto niste videli mnogo puta.
Jedan trči u trci, drugi trči u trci. Međutim, ti sportisti upražnjavaju dva toliko različita sporta da čak ni ne liče jedan na drugog. Jedan je visok, jak i mišićav, pršti od ramboidnih mišića. A drugi izgleda kao da ga je neko od makramea sačinio: sitan, kvrgav i mršav.
Evo o čemu je reč.
A sad, spektakl: Johan Sebastijan Bah, preludijum broj 1 u C duru, opus 846, ciklus “Dobro temperovani klavir“.
Vežite se. Polećemo.
Nastavite sa čitanjem… “Dobro temperovane kanalizacione cevi (u bojama)”
Ne, nemojte pogrešno da nas razumete: engleski je jezik i za one koji nisu ludaci. Jedino što je taj jezik, očigledno, bolje prilagođen baš ludacima°. Evo o čemu je reč.
Ovih dana se igra finale Svetskog prvenstva u snukeru za 2015. godinu.
Veliki sam ljubitelj snukera. To je jedno od poslednjih utočišta poštenja i poštovanja publike, sudije, protivnika, a pre svega igre. Ovogodišnje Svetsko prvenstvo je donelo veliko iznenađenje u obliku finaliste Stuarta Bingama, autsajdera koji je eliminisao dve ekstravagante ličnosti snukera, legendarnog Ronija O’ Salivena i sve manje mladog Džada Trampa. U čast snukera danas gledamo O’ Salivena u epizodi Kako se ostvaruje savršenih 147 poena za manje od šest minuta.
Neverovatno.
Hajde da pre svega preživimo tu slavnu scenu:
Dakle, takozvani fimski radnici imaju značajnu istoriju prikazivanja pripadnika naučne zajednice u više ili manje kretenskom obliku. Ako bih morao da odaberem najgoru scenu, ipak bih se opredelio za trenutak u kojem Vil Hanting nekakvom profesoru prezentuje svoj dokaz nekakve teoreme, gde se gledaocu nudi loša patetika umočena u još goru antičko-homoseksualno-agorsku atmosferu propalog pitagorejskog, mitskog, muškog društva, što je jezivi paket koji bi jedino Andrej Fajgelj progutao, samo nikada javno.