Supstancija i energija nisu kontinualni, ve\u0107 diskretni entiteti. Elementarno zrnce energije je njen kvant<\/a>. Atomi<\/a> i molekuli<\/a> su osnovni diskretni objekti tela oko nas; atomi su i sami slo\u017eeni objekti \u2013 njihove konstituente upoznajemo kad stupimo u subatomske sfere stvarnosti. Subatomske \u010destice ispoljavaju dualizam svekolike materije. One nagove\u0161tavaju i svojstva \u010destica i talasna svojstva (talasno \u010desti\u010dni dualizam). Posebno, svetlost je roj fotona<\/a>(kvanata svjetlosne energije); kao specifi\u010dni kolektivitet, fotoni u prostiranju ne ukidaju talasne svjetlosne fenomene.<\/p>\n Skre\u0107emo pa\u017enju da je foton jedina poznata \u010destica koja mo\u017ee<\/em> da se kre\u0107e brzinom svetlosti. Samim tim, foton je jedina poznata stvar u kosmosu koja ne stari<\/em>. Pogledajte obli\u017enje drvo: fotoni, koji redom ulaze u va\u0161u ro\u017enja\u010du i formiraju elektri\u010dne impulse va\u0161em centru za vid, pre toga su se rodili u Suncu, pro\u0161i orbite Merkura i Venere, prelomili se kroz atmosferu, odbili se od drveta \u2013 i u svom tom karambolu nisu ostarili ni sekund. A vi ste 8 minuta stariji nego kad su krenuli.<\/p>\n <\/p>\n Istra\u017eivanje osobina kvantnog objekta su\u0161tinski je ome\u0111eno Hajzenbergovim principom neodre\u0111enosti<\/a>. Kvantna fizika, iz koje sledi princip neodre\u0111enosti, govori da ne mo\u017eemo precizno odrediti istovremeno i lokaciju nekog objekta (koordinate, polo\u017eaj) i njegovo stanje kretanja (impuls). Moramo se zadovoljiti poznavanjem verovatno\u0107e da se realizuje dato stanje nekog kvantnog objekta. Na primer, govorimo o vjerovatno\u0107i nala\u017eenja elektrona oko protona u atomu vodonika. Isto, kvantna fizika je danas nezaobilazna kao fundamentalni teorijski okvir prirodnih nauka, ali ve\u0107 i kao potka nanotehnologije i srodnih in\u017einjerskih disciplina.<\/p>\n Princip neodre\u0111enosti je o\u010digledno u koliziji sa svakodnevnim iskustvima. Zato je opasno praviti paralele izme\u0111u mikro i makrosveta. Ipak, da poku\u0161amo. Zamislimo mikrosvet, u kome Hajzenberg ve\u010diti Predsednik, a Ajn\u0161tajn ministar mikroUnutra\u0161njihPoslova. Razvijen je mikrosaobra\u0107aj, a lider je kompanija mikroMercedes, koja pravi najbolje mikroautomobile. Koji ure\u0111aj ne sme da se ugra\u0111uje u mikroautomobil? Naravno, brzinomer \u2013 jer ako bi mikrogra\u0111ani znali kojom brzinom idu, ne bi znali ni gde su ni gde se na kraju obresti. Sre\u0107om, mikropolicija ne sme da koristi radar, jer bi tada izbili neredi (Sramota! Krenem u Pariz, a zavr\u0161im u Njujorku, i to po\u0161to sam se smrzao na Ju\u017enom Polu!)<\/em><\/p>\n Ve\u0107 je re\u010deno da su predmet fizike doga\u0111aji podudarni u vremenu. Pola su\u0161tine fizike je eksperiment (druga polovina je logi\u010dno zaklju\u010divanje, ponekad pome\u0161ano sa hrabro\u0161\u0107u ma\u0161te), \u010dija je poenta podudaranje polo\u017eaja objekta eksperimenta i fotona u vremenu, ili jednostavnije re\u010deno bombardovanje<\/em>objekta merenja fotonima. Ako gledamo, fotoni udaraju ono \u0161to gledamo. Ako merimo, fotoni udaraju ono \u0161to merimo. I lepo je i lako kada je predmet eksperimenta mnogo ve\u0107i od fotona. Ali \u0161ta kada nije, \u0161ta kada su im veli\u010dine uporedive? Zamislimo suprotan slu\u010daj: neka je foton veli\u010dine automobila.<\/p>\n Tada bi, jasno, svaki merni instrument koji emituje zra\u010denje bio ka\u017enjiv po zakonu o bezbednosti saobra\u0107aja. Princip neodre\u0111enosti nas zapravo podse\u0107a da na\u0161a merenja uvek predstavljaju direktno kr\u0161enje suvereniteta i teritorijalnog integriteta mikrosveta. Mikropoliti\u010dki korektno govore\u0107i, najgore oru\u017eje koje je \u010dove\u010danstvo napravilo nije atomska bomba, ve\u0107 elektronski mikroskop.<\/p>\n <\/strong>Nevidljivi rojevi kvanata materije\/energije uveliko su na\u0161a stvarnost u svakodnevnom \u017eivotu. Alfa, beta i gama zra\u010denje su srednjo\u0161kolska lektira, a ne tako davni ratni konflikti u\u010dinili su ih zastra\u0161uju\u0107om stvarno\u0161\u0107u (Hiro\u0161ima, Nagasaki). Na primer, ne prestajemo da govorimo o posledicama bombardovanja bombama s osiroma\u0161enim uranijumom u NATO kampanji na Balkanu 1999. Postoje i blagorodna zra\u010denja koja su iznedrila i sam \u017eivot. (Takva transportuju energiju Sunca kroz svemirski prostor do povr\u0161ine na\u0161e Planete zasi\u0107ene mnogobrojnim formama biljaka i \u017eivotinja.)<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Smrtonosna i blagorodna zra\u010denja.<\/strong><\/h3>\n