Slavnog 12.11.2011 godine, u 19:00 pu\u0161teno je, nakon godinu i po, u rad svih \u0161est traka beogradskog mosta Gazela<\/em>. Tim povodom, sre\u0107nici koji u Beogradu ne \u017eive imali su \u010dast presko\u010diti ushi\u0107enje lokalne televizije Studio B<\/em>. Novinari imenovane televizije su tokom procesa izve\u0161tavanja o sre\u0107nom doga\u0111aju veoma, veoma \u010desto napominjali da je Beograd dobio-<\/em>takore\u0107i-nov-most<\/em>. Kada ka\u017eem veoma, veoma \u010desto, pod tim podrazumevam svaku re\u010denicu. Kad se o doti\u010dnoj frazi razmisli, nijedna re\u010d koja je \u010dini nije ta\u010dna. Beograd nije ni\u0161ta dobio, on taj most sve vreme ima. Takore\u0107i novo<\/em> mo\u017ee i jednostavnije da se ka\u017ee: staro. Posao na mostu ni blizu nije gotov \u2013 trenutno je samo pu\u0161ten saobra\u0107aj, a dodatni radovi na obezbe\u0111enju konstrukcije mosta tek slede. Da mi je cilj da budem cinik, kao \u0161to nije, rekao bih: Beograd ima stari<\/em>\u00a0\u010dardak ni na nebu ni na zemlji<\/em>. Pa o \u010demu se onda radi?<\/p>\n
Radi se o op\u0161tem trendu sinergije politike i medija. Znamo mi to, stalno nam se de\u0161ava. Treba da poskupi struja i\/ili gas? Nema problema, sad \u0107e kakav teniser da uzme par trofeja. I tako redom, znamo napamet: tu su besmislene izjave strana\u010dkih lidera dok u pozadini kadrovici upijaju re\u010di svojih gospodara; scene u kojima politi\u010dari i njihovi analiti\u010dari kuckaju ne\u0161to po tastaturi zabrinutog pogleda; pu\u0161tanje u rad infrastrukturnih objekata kao povod za blagu re\u010d. Ukratko, politi\u010dari i mediji se prosipaju kao da\u017ed na izmu\u010denu \u010deljad<\/em>.<\/p>\n
<\/p>\n
U svemu tome, naravno, izve\u0161tavanje lokalne televizije jeste sitan detalj, tek povod za razmi\u0161ljanje. Brak politike i medija mi izgleda kao poslednje uto\u010di\u0161te dve osobe koje samo jedna drugu imaju, kojima niko drugi ne veruje i ne \u017eeli sa njima da se dru\u017ei. Svako iz svojih pobuda, i politika i mediji su gurnuli svet u smeru globalizacije. Politi\u010dari pod pritiskom korporacija koje ih finansiraju, a mediji pod pritiskom sopstvenog postojanja koje (zbog u\u017easa konkurencije) mora da se opravda beskona\u010dnim emitovanjem (u retkom napadu iskrenosti, direktorki kanala RTS Digital se omaklo: Veoma je te\u0161ko kreirati 24 sata programa<\/em>). Trenutno \u017eivimo globalizaciju, i odjednom prime\u0107ujemo da nam ni lokalni politi\u010dari ni lokalni mediji nisu potrebni. \u0160ta me briga za Hrvatsku, Srbiju ili Kosovo, kad su svuda isti zakoni, registarske tablice i upozorenja o u\u017easnoj smrti od pu\u0161enja? Ne treba mi pripadnost naciji. Ne trebaju mi redovi za pla\u0107anje ra\u010duna za vodu.<\/p>\n
<\/p>\n
Mislim da politi\u010dari to znaju jer prime\u0107ujem znake ozbiljne nervoze. Bankarska svetska kriza, direktno izazvana \u010distom globalnom kra\u0111om novca gra\u0111ana, postala je inicijalna kapisla<\/span> defanzivna bomba za veliki broj protesta \u0161irom sveta. Te proteste politi\u010dari trenutno poku\u0161avaju da suzbiju kori\u0161\u0107enjem \u0161iroko zasejavanih iracionalnih strahova. Strah od komunizma (\u0161to je zapravo strah od babaroge, komunizam niko do sada nije video \u2013 diletantske SFRJ-SSSR izvedbe dru\u0161tvenih ure\u0111enja imaju veze sa komunizmom koliko i lepet krila leptira sa tajfunima) koristi se\u00a0tako \u0161to mediji, kada god o protestima izve\u0161tavaju ili ih komentari\u0161u (\u0161to se de\u0161ava kontrolisano), obavezno ubacuju mi\u0161ljenje nekoga za koga pi\u0161u da je levi\u010dar<\/em>. Kao da je bitno. Kao da \u0107e politi\u010dki pojmovi od pre dvesta godina jasnije objasniti \u0161ta zapravo ho\u0107e svi ti protestanti.\u00a0 Tu je i moj omiljeni strah od globalnog otopljavanja. Na sve strane mediji brinu o emisiji CO2, i skre\u0107u pa\u017enju na energetsku efikasnost. Imamo i tragikomi\u010dni dan kada svi na svetu treba da ugasimo sijalice, kako da ne. A \u0161ta zapravo time ho\u0107ete, drage moje politi\u010dke elite? Da emitujemo CO2, ali manje. Ali kako? Kupovinom novih automobila. A za\u0161to ne zabranite stare? Pa ne mo\u017eemo. Sranje<\/em>. To je ista igra koja se igra sa tzv. dozvoljenim procentom alkohola u krvi voza\u010da \u2013 svakome na svetu je jasno da je nula jedini razuman dozvoljen procenat alkohola u krvi voza\u010da, ali mediji tako\u0111e znaju da vesti nema ako niko, i to \u0161to mla\u0111i to bolje, ne pogine. I zato je granica bila 0,5 a sada je (eto kako brinemo) 0,3. Da ne govorim o cigaretama, to je licemerje razmera Olimpus Monsa. Protesti imaju debelu podlogu i u slede\u0107oj licemernosti, oko koje nema nikakve sumnje: politi\u010dari jednom rukom zovu na energetsku efikasnost, a drugom rukom debelo zahvataju u d\u017eep naftnih-duvanskih kompanija. I tako dalje, primeri idu u beskrajon.<\/p>\n
<\/p>\n
Su\u0161tina je samo jedna: sve je postalo globalno, izuzev politike<\/em>. Svet ima globalne institucije, ali je njihov zna\u010daj ni<\/span>kakav<\/span>. Generalni sekretar UN ima ingerencije koje jedva dose\u017eu put njegove ruke od d\u017eepa sa maramicom do sopstvenog nosa. Jedan direktor Svetske banke je dokumentovano nosio pocepane \u010darape; javlja mi se da je i sa drugima isti slu\u010daj. Naravno, mediji \u0107e o svemu obave\u0161tavati, i sve analizirati, i spominjati Slavoja \u017di\u017eeka ili kakvog ma\u0111arskog levi\u010dara<\/em> deset puta dnevno, i hraniti nas divnim izve\u0161tajima o novim Tesla elektri\u010dnim automobilima koji mogu i 100 km da pre\u0111u bez punjenja baterija koje traje 16 sati (ovo je, verujem, vla\u017eni san svakog politi\u010dara: glasa\u010di koji mogu da otputuju do Kragujevca, ali jedva), ali ne\u0107e nikada i ni pod kojim uslovima spomenuti mogu\u0107nost ja\u010danja globalnih politi\u010dko-ekonomskih institucija na ra\u010dun slabljenja mo\u0107i lokalno-dr\u017eavnih sitno\u0161i\u0107ard\u017eijskih likova. Zaista, pogledajmo samo trenutnu galeriju: dinastija Papandreu, Berluskoni, Sarkozi, britanski mali-od-palube-kome-ne-znam-ime, Barak Orden Ni Za \u0160ta<\/em> Obama. Vidimo da neki od njih moraju da odu; prvi je oti\u0161ao da bude zamenjen vladom nacionalnog jedinstva<\/em> \u0161to je po definiciji automatski izliv la\u017ei na mozak, drugi odlazi, li\u010dno verujem samo zato da bi se vratio \u2013 ili da bi mogao na miru da juri maloletnice, \u0161to su u njegovom slu\u010daju \u017eene do 40 godina. Ali je svima jasno da problem nije li\u010dni. Niko se vi\u0161e ne peca na ideju kako je jedan \u010dovek kriv za privatne avione svake druge biznis barabe.<\/p>\n
Mediji vole da na razne teme daju predvi\u0111anja, ali ne i kada se govori o protestima protiv lopovluka. Najdalje koliko idu jesu pomirljive poruke, recimo Slavoj \u017di\u017eek poru\u010duje ne\u0161to na temu \u0161ta \u0107e biti kada se protestanti vrate ku\u0107i<\/em> (nema toga, dobri moj Slavoje. Gde god da su, ljudi su kod ku\u0107e, to je poenta globalizacije, poenta koju su prevideli njeni kreatori). Ja nemam takav problem, pa evo li\u010dnog stava: na kratke staze, problem koje na\u0161a civilizacija ima \u2013 banda lopovska \u2013 mo\u017ee se tek jedva suzbiti, zajedni\u010dkim zapinjanjem politike i medija. Dugoro\u010dno, jedino re\u0161enje koje vidim je abdikacija lokalnih politika na konto globalne politike. Samo nova forma Ujedinjenih Nacija mo\u017ee da vodi<\/span> prati globalno dru\u0161tvo, i (da me ne biste pome\u0161ali sa nekim veselim idealistom) da krade tako da svima nama dade. I tek tada \u0107e i novinari mo\u0107i da odmore, a i mi da u 22h isklju\u010dimo televizore i odemo na spavanje. Jer sutra je, zamislite, novi radni dan.
\n