Voz

Sećate li se svoje prve vožnje vozom? Obično smo svi bili nešto mali pa nam se to gubi u magli godina, ali u mom slučaju situacija je bila takva da sam prvu deceniju života putovanja provodio uglavnom ušuškan na zadnjem sedištu ćaletovog “keca”, bilo da je reč o odlasku na more (putuje se uglavnom noću, da se izbegnu vrućine) ili do zrenjaninskog atara gde nam je bilo stacionirano 90% rodbine.

Stoga mi je živo u sećanju ostala prva vožnja po šinama, jer sam već dobrano zagazio u adolescenciju. Nije to bio voz u klasičnom smislu te reči, već šinobus koji je polazio sa Dunav stanice, no ugođaj je bio kompletan. Najveći utisak mi je ostavio most između Tomaševca i Orlovata koji je “shareovan” između šinobusa i drumskog saobraćaja, tako da sam sa zanimanjem gledao automobile koji su stajali na semaforu čekajući da mi prođemo. Godinama sam želeo da se vratim na taj most, te sam to i učinio tri decenije kasnije, prošlog leta…

Nastavite sa čitanjem… “Voz”

Kaži zašto me ostavi

Svi imamo neke slike iz ranog detinjstva, bukvalni “snapshot” nekog trenutka koji nam se urezao u pamćenje. Jedan od mojih takvih trenutaka je rano jutro, negde oko 6 sati, u nekim predškolskim godinama – sedim za stolom i pijem belu kafu, čekajući da me majka odvede u obdanište, pritom listam novi broj “Denisa” (sećam se čak i naslovne), a sa radija ide neki divni ženski glas koji je, po mojoj klinačkoj proceni, pevao nešto na italijanskom jeziku.

Poslednjih par godina sam se upinjao da nađem koja je to pesma, ali bez ikakvog uspeha, jer sem melodije nisam ništa drugo upamtio. A onda, pre nekih desetak dana, čuo sam je u kolima mog druga Ugija dok me je vozio od Ajndhovena do Roterdama…

Nastavite sa čitanjem… “Kaži zašto me ostavi”