Voz

Sećate li se svoje prve vožnje vozom? ObiÄno smo svi bili neÅ¡to mali pa nam se to gubi u magli godina, ali u mom sluÄaju situacija je bila takva da sam prvu deceniju života putovanja provodio uglavnom uÅ¡uÅ¡kan na zadnjem sediÅ¡tu ćaletovog “kecaâ€, bilo da je reÄ o odlasku na more (putuje se uglavnom noću, da se izbegnu vrućine) ili do zrenjaninskog atara gde nam je bilo stacionirano 90% rodbine.

Stoga mi je živo u sećanju ostala prva vožnja po Å¡inama, jer sam već dobrano zagazio u adolescenciju. Nije to bio voz u klasiÄnom smislu te reÄi, već Å¡inobus koji je polazio sa Dunav stanice, no ugoÄ‘aj je bio kompletan. Najveći utisak mi je ostavio most izmeÄ‘u TomaÅ¡evca i Orlovata koji je “shareovan†izmeÄ‘u Å¡inobusa i drumskog saobraćaja, tako da sam sa zanimanjem gledao automobile koji su stajali na semaforu Äekajući da mi proÄ‘emo. Godinama sam želeo da se vratim na taj most, te sam to i uÄinio tri decenije kasnije, proÅ¡log leta…

Nastavite sa čitanjem… “Voz”

Kaži zašto me ostavi

Svi imamo neke slike iz ranog detinjstva, bukvalni “snapshot†nekog trenutka koji nam se urezao u pamćenje. Jedan od mojih takvih trenutaka je rano jutro, negde oko 6 sati, u nekim predÅ¡kolskim godinama – sedim za stolom i pijem belu kafu, Äekajući da me majka odvede u obdaniÅ¡te, pritom listam novi broj “Denisa†(sećam se Äak i naslovne), a sa radija ide neki divni ženski glas koji je, po mojoj klinaÄkoj proceni, pevao neÅ¡to na italijanskom jeziku.

Poslednjih par godina sam se upinjao da naÄ‘em koja je to pesma, ali bez ikakvog uspeha, jer sem melodije nisam niÅ¡ta drugo upamtio. A onda, pre nekih desetak dana, Äuo sam je u kolima mog druga Ugija dok me je vozio od Ajndhovena do Roterdama…

Nastavite sa čitanjem… “Kaži zašto me ostavi”