
Princ i njegov harem
Pored nesumnjivog muzičkog talenta i sklonosti ka ekstravaganciji bilo koje vrste, muzičar kojeg poznajemo pod umetničkim imenom Prince (i još nekim) strastveno je voleo žene. Tabloidi su redovno pisali o onima za koje je bio emotivno vezan: Kim Besinger, Madonna, Carmen Electra, Susanne Hoffs… Skriveniji od javnosti, deo njegovog harema su bile muzičarke sa kojima je sarađivao: Vanity, Sheila E, Susan Moonsie… Spisak je povelik. Šta se između Princea i njih dešavalo ne bih znao da kažem, ali se on, u maniru dobrog domaćina, o njima brinuo tokom celog života na razne načine. Najčešće iskreno podupirući njihove sopstvene karijere.
Jedno od poslednjih pilića iz njegovog velikog kokošinjca bila je Tamar Davis.
Zapis iz Berlina (16): Na reci
Без иједне речи: самба за тебе
Сантана се, зачудо, много држао свог матерњег шпанског, кад у тексту, кад у наслову. Тако је и његов најчувенији инструментал, бар по наслову, на шпанском. Шпански у ствари не знам (мада понекад и погодим), тако да ме немојте држати за реч да је наслов преведен како ваља.
Ово је извођење у Мексику Граду, непознате године. Звучи веома близу оригиналу са винила, који се, дакако, и данас зна напамет.
Zapis iz Berlina (15): Kamenovi spoticanja
Žena-hram
A lie for a lie
But a truth for the truth
Church of Women
Is made out of milk
Which their love turns to butter
Iskreno se nadam da će tako i ostati.
Zapis iz Berlina (14): Neue Wache
Kad se vratim biću onaj isti
Nisam neki jugonostalgičan tip; svako vreme je imalo svoje atribute i ako ne useljavamo mrak politike u te slike, svejedno je gde su granice dok god ih u glavama nema. Ali se dobro sećam nekih magičnih trenutaka scene koju smo nekad nazivali “Yu rock” a koji se nikad nisu ponovili i znam da se više ne mogu ponoviti. Jedan takav trenutak – posebno upečatljiv. Mističan, u to doba nejasan, bez obzira prekrasan, jer reč je o jednoj od najboljih balada koje su u toj zemlji ikada spevane i otpevane.
Sećate li se Lačnog Franza?
Zapis iz Berlina (13): Perspektiva
Iz drugog puta
Sredinom šezdesetih, Jacques Levy je već bio čuveno rediteljsko ime u brodvejskim pozorištima, da bi krajem decenije, zajedno sa Rogerom McGuinnom (The Byrds) počeo da radi na mjuziklu inspirisanom Ibzenovom dramom “Peer Gynt“. Neki izvori navode da su imali u planu i country-rock mjuzikl za koji su intenzivno pisali pesme.
Iz nekog razloga projekti nisu realizovani.



