Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 12)

Vrlina nije uvek uslovljena razumom

Lekcija XII
Jov ili Antinomije vrline

Istorija pobožnoga Jova imala je svoj “Prolog na nebu”, do iluzornosti sličan “Prologu na nebu” iz Geteovog Fausta. Dogodio se na sledeći način:

Svi poslovi se po pravilu završavaju u kafaniU najvišoj sferi neba nalazio se otmen bar, gde je Jehova navikao da prima izveštaje sa zemlje od svojih izaslanika i gde je, takođe, navraćao Sotona. Bar je nosio šaljiv naziv “COCOFLI”, što je bilo skraćenica od niza naziva koji su označavali razne stepene uzajamnih odnosa dvaju konkurenata: Coexistence — Cooperation — Friendship — Love — Identity. Gospod seđaše tamo jednom pijuckajući svoje omiljeno piće: ćehoćinski rasol. Uđe Sotona i klimnuvši lako glavom zatraži od barmena konjak. Neko vreme je pušio cigaretu oslonjen o šank i kao nenamerno puštao kolutove oštrog dima u lice Gospoda koji se gušio, crven od ljutine; potom Sotona reče barmenu, glumeći ravnodušnost:

— A znate, šetao sam nekoliko godina po zemlji i doneo sam dobre vesti. To jest, dobre s moje tačke gledišta — dodade nemarno.

— Hm — promumla barmen koji beše neutralac.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 12)”

Google u slavu Roberta Nojsa

Na današnji dan pre 84 godine, rođen je otac mikročipa. Google je u to ime objavio prikladni doodle.

Google Doodle: Robert Noyce (1927-1990)

Nadimak sve govori: zvali su ga “gradonačelnik Silicijumske doline”.

r_noyceRobert Noyce (1927-1990) bio je osnivač kompanija Fairchild Semiconductor (1957) i Intel (1968). U prvoj kompaniji je razvio prvo integrisano kolo na čipu, a u drugoj ga je razvio do savršenstva. Ovo je dovelo do revolucije u elektronici: razmere te priče su toliko velike da je to teško objasniti. Recimo da je po praktičnom nasleđu Nojs danas u ravni sa Galilejem, Darvinom, Pasterom, Teslom… A eto, ukoliko niste studirali neku oblast koja dotiče računarstvo, možda niste ni čuli za to ime.

Neću da ponavljam sve ono što možete i sami da pročitate na Vikipediji ili nekom drugom izvoru. Tek, dozvolite mi da primetim da je Nojs imao i zrno sreće: integrisano kolo je došlo u pravi čas, ni prerano ni prekasno, taman u trenutku kada se otvorila kesa za razvoj programa Apolo.

US patent 2.981.877 ostaje istorija. Kako bi svet izgledao da nismo dosegli integrisano kolo pre pedesetak godina, ostaće nejasno. Ko zna, možda bi klnici i danas igrala fudbal na male goliće u školskom dvorištu ili u parkiću, dok bi devojčice pravile haljinice za svoje lutke. Ali dobro, neću da izigravam romantičnu budalu: već bi se našlo nešto drugo što bi dovelo do sličnog cirkusa. Možda je svet predodređen da bude takav kakav je, ko zna.

Oh, Frankie!…

…uzvikivale su histerične šiparice gde god bi se dasa pojavio. Bio je prva megazvezda popularne muzike 20. veka.

Frank Sinatra (1915 - 1998)Na današnji dan pre 96 godina, 12. decembra 1915, rođen je Frank Sinatra, jedan od najpopularnijih pevača dvadesetog veka.

Kicoš po opredeljenju, ali šmeker po rezultatu, Sinatra je sa sobom ostavio gomilu muzike među kojom se mogu prebrati neki trajni klasici popularne muzike. I Holivud ga je voleo; štaviše, Oskar za sporednu ulogu u filmu “Odavde do večnosti” (1953) prilično mu je pomogao nakon što mu je karijera klecnula na početku. Većina filmova koje je snimio je čisto đubre, ali setimo se da su pedesete i šezdesete zlatne godine bogatog i hiperproduktivnog Holivuda; Sinatra je to umeo da iskoristi. Još jedan koji je došao za Sinatrom – Elvis Presley – apsolutno je koristio mustru za upravljanje karijerom po uzoru na Sinatru; uostalom, Elvis i jeste priznavao Sinatru kao najvećeg; a da li je zato ili iz nekog drugog razloga snimio onaj špil od 32 uglavnom bezvredna filma, to ćemo istraživati drugi put. Takav je život.

Nastavite sa čitanjem… “Oh, Frankie!…”

Krajnosti reklamiranja

Verovatno vam je poznato da se reklame megakompanija prilagođavaju lokalnim tržištima, ili kako to korporacije vole da kažu u svetu globalizacije – da se uklapaju u kulture. Nije to nužno snishodljivost prema potencijalnom kupcu potrošaču, nego iste stvari na raznim meridijanima udaraju različito i moraju da misle na to.

Ovaj video klip sadrži kadrove neprimerene za dečiji uzrast, pa pripazite ko vam stoji iza leđa.

Evo i slobodnog prevoda (posredstvom prevoda na engleski koji postoji u jednom komentaru ovog klipa na jutjubu):

  • 0:06 – Poput psa lutalice… Slikam gde god stignem
  • 0:18 – Vi fotografiju možda nazivate snimkom; ja bih je pre nazvao pamćenjem
  • 0:27 – Jednog dana, priča će iščeznuti…
  • 0:31 – …ali pamćenje će preteći zauvek
  • 0:35 – Protekli dani će se učiniti bližim.
  • 0:44 – Slika: onaj ko je napravi, oni uhvaćeni objektivom,
  • 0:50 – osim toga, dodajte i kameru. To je već troje na gomili, zar ne?
  • 1:08 – Pitam se da li je ovaj svet samo jedno groblje.
  • 1:27 – Pitam se jesam li još živ.

Ne znam kako vi doživljavate ovo. Ja sam najpre mislio da razumem poruku. Onda sam shvatio da ne razumem ni koliko crno ispod nokta. Ali estetici ove poruke se divim.

Fotografija dana, 11. decembar 2011

“Dokle ćeš slikati samo hranu? Samo jedeš i jedeš. Jednog dana nećeš moći da ustaneš sa stolice…”

A šta da radim kad uživam… Da, znam da jedem previše. Znam i to da sam prilikom one dijete rekao sebi da je bolje da umrem od infarkta nego od tuge. I da ne nastavljam metafiziku, nije ni vreme ni mesto.

Tek, popodne je bilo pet redova bakinih kolača… Angel Poslednja dva komada sam ostavio da ih slikam; žurim da ovo napišem, pa ću pogrickati i njih.

Fotografija dana za 11. decembar 2011.

Mišn akomplišd; vraćam se knjizi. Hot smile

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 11)

Gde su kurve, tu su i špijuni. I obratno

Lekcija XI
Rava ili Usamljenost prava i hinjena

Špijuni ili ne, mladi uvek traže zabavuKnjiga Isusa Navina obaveštava o poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljačkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu. Isus je, naime, dobio uverenje od Boga da će osvojiti grad Jerihon — a takođe i ostale zemlje. Ipak, ne zna se zašto, nije se zadovoljio tim obećanjem — iako je mogao leći da spava pošto je već bio siguran u pobedu — već je, pre no što je pristupio opsadi, poslao, za svaki slučaj, dvojicu agenata kontraobaveštajne službe, dobro snabdevene, kao uvek u takvoj situaciji, tamošnjom valutom. Bili su to mladi momci, sasvim bistri, samo nešto lakomisleni. Tek što su ušli u grad, odlučili su da isprobaju razne tekovine civilizacije kakve dugo nisu imali u vojnoj službi; imajući u džepu podosta gotovine, krenuše uveče ulicama tražeći kuće s crvenim fenjerom, a takvih beše nekoliko u tome gradu, slavnom zbog svoga visokog kulturnog nivoa. Brzo nađoše željeni objekat i, vođeni nezemaljskim nadahnućem, naiđoše na jednu damu po imenu Rava.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 11)”

Utovar nedeljom, 11. decembar

Kako bi izgledao svet u kome ne bismo mogli da otkrijemo nikakvu budalaštinu tokom barem nedelju dana? Postoji li takav svet?

Verovatno bi se dalo naći nekoliko dana mira po nekim tibetskim manastirima, mada je i to prilično diskutabilna stvar, s obzirom na to da su se Dalaj-Lama i ekipa u izgnanstvu dali u drugovanje sa medijima ne bi li upoznali svet sa svojom mukom.

Ta misao se polako okreće za drugom: sad kad ste povezani toliko da svako može da vas uhvati kad god to poželi, jeste li zaista srećniji nego što ste bili pre?

Da preinačim svoje pitanje: nedelja je, to izvesno i sami znate. Kako tačno glasi vaš izgovor što sada niste negde drugde, a ne pred računarom? Kako glasi vaše mršavo opravdanje što niste isključili svoj mobilni telefon barem danas?

Kada ste poslednji put uživali u tišini?

– * –

Šta reći, a očuvati pribranost?

Ma ovo je neka fotomontaža.

Tako, brate!

– * –

Pesimista se žali na vetar.
Optimista se nada promeni pravca.
Vođa podesi jedra.

John Maxwell

– * –

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 11. decembar”

Fotografija dana, 10. decembar 2011

A sad malo naturaliznma. I to posnog.

Bili smo pozvani kod kumova na kondicionu vežbu: naš drug Momo, kikindski zet rodom iz Prčanja, skuvao je pun veš-lonac slatkog kupusa u vrlo natur varijanti, sve sa rebarcima na dnu lonca. Ko je hteo da sipa, morao je da ustane, eto toliki je lonac bio. Pogibija beše odgovarajuća; a vino iz domaćeg podruma, otočeni vranac od grožđa dobavljenog iz Makedonije, taman sazreo da se proba. I proba. I proba… I… E!

Bio sam kritikovan što nisam uslikao sadržaj lonca pre nego što smo ga rasturili. Šta ja znam, nekako mi je na početku nedostajala priča u svemu tome, rekoh. A kad smo kod priče, gle epiloga: tanjirić s koskama… I tako: sledi naturalizam najsirovije vrste, i Rjepin bi mi pozavideo.

Fotografija dana za 10. decembar 2011.

A šta ja sad tu da pričam. Bolje da ne govorim ništa, je l’ tako! Plate Plate Plate Laughing out loud Don't tell anyone smile Disappointed smile Nerd smile

Mišn. Akomplišd. Yeah.

Prošlo je tačno pedeset godina

Marinko me opomenuo. A kad me Marinko opomene, nema šale.

Danas je pedeset godina od dana kada je Ivo Andrić primio Nobelovu nagradu za književnost. Ne znam šta bih osobito paмetno mogao da kažem tim povodom, osim da vas uputim da pročitate, prelistate ili barem dotaknete na čas neku Andrićevu knjigu.

Иво Андрић (1892 - 1975), једини Нобеловац бивше Југославије

Umesto toga, odlazim na stranicu sajta Пројекат Растко i odande prenosim celokupan sadržaj besede koju je Ivo Andrić upriličio prilikom prijema. Ima već neka godina otkad sam to pročitao, baš na toj stranici. Vredi vremena.

Nastavite sa čitanjem… “Prošlo je tačno pedeset godina”