Po Ŕumi, Ŕirom, bez staze, puta
Ježurka JežiÄ povazdan luta.
Lovom se bavi Äesto ga vide,
s trista kopalja na juriÅ” ide.
I vuk i medo, pa Äak i ā ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga Ŕtuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga Å”arka po svu noÄ sanja.
Pred njim dan hoda, Ŕiri se strava,
njegovim tragom putuje slava.

(Poema “Ježeva kuÄica”, Branko ÄopiÄ)
‘De si, bre, ovo naÅ”’o!? OdliÄno je! š
a, ljepote. moj klinac me mota da mu Äitam kao goniÄ robova. onda sam ja Äitao i Äitao ove “nove” knjige i osmeh mu se vratio tek na Äitanje ŽupanÄiÄa, Zmaja, Koliko je težak san – Gvido Tartalja, Desanka, Nazor… hvala na podeÄanje, jer upravo sam naÅ”ao Raspevani CvrÄak – ÄopiÄ, Å”to Äe biti veÄeras za laku noÄ