Kad baka priča bajke…

Nisu sve bake iste. Ja čak poznajem lično jednu ovakvu. Srećom, daleko od familije meni bliskih osoba.

 

Znaš kako ono kažu: neka deca su ispala sjajni ljudi uprkos onima koji su ih vaspitali.

Vincent

Ovo je izuvanje. Nisam uspeo da prebrojim sve slojeve priče na prvo gledanje…

 

Tim Burton u svojim počecima… Moguće je da nikad ništa bolje nije uradio.

Dvaput ništa je ništa! Matematika je jasna!

Najbolji WB crtać svih vremena za kraj: Sofronije, lajavi krelac i mačak u potrazi za crvom…

Hit momenat? Pa ovo je hit-crtać! Ovoliko ludačkih replika u jednom crtaću je skoro pa previše… Smile with tongue out Ali, podela crva je najgrđi metafizički momenat… Najgrđi! Za sva vremena!…

– * –

Ovim zatvaram jutarnju mini-seriju o Sofroniju Leghornu. Od sutra kreće nešto sasvim različito, isto aftamacki kao i ovo do sada. Za to vreme, ja se vozikam Javor-planinom. Peace

Fotografija dana, 5. avgust 2011

Još jedan uspešan dan… Čak je i kiša sačekala da sve zgotovimo.

Nisam znao kako će današnji dan ispasti, jer bilo je varijabli. Ideja je bila da deo dana provedemo vozeći se putevima i bogazama Tare, a da ga završimo negde na Drini. Tako je i bilo: danas sam prevezao oko 125 km kojekuda. Ako nije bilo jedno šezdeset serpentina… Na kraju mi već dosadilo; ipak sam ja još kao dete oboleo od panonskog sindroma i ravnica je moj element, a ne brda.

Kako god, prekrasno je. Zastajkivali smo kojekuda, najpre vozeći se oko Zaovinskog jezera, a onda i usput ka Perućcu. Vrag nam nije dao mira pa smo čak stigli u klisuru reke Dervente, a i dalje do Predovog Krsta (što je bilo izlišno pohoditi, ali ajde-de). U tom zastajkivanju, patio sam što nemam pristojnu optiku za slikanje totala. Zato, izvinite što ovaj izrez nije baš najbolje obrađen: na netbooku ipak nemam sav potreban softver, a mašina pati i od ovo malo obrade… Elem:

Fotografija dana za 5. avgust 2011.

Da citiram Jasnu: možda nismo videli sve, ali smo videli svašta. I vreme je bilo blesavo, ali je bolje sarađivalo nego juče. Kiša je počela tek negde na putu između Perućca i Bajine Bašte, što nije bilo bitno. Poslednji deo plana je ipak ispunjen – kafica u nekom kafiću u Bajinoj Bašti i kupovina crne čokolade i zalihe mineralne vode. A onda pravac Kaluđerske Bare na poslednji konak.

Sutra idemo dalje: pravac Kušići, planina Javor. Kojim putem ćemo, još ne znamo: preko Ivanjice je bolje ići, ali tamo malinari jebu ale oko Arilja. Moraćemo preko Kokinog Broda, izgleda. Levo ili desno iz Užica, pitanje je sad.