Nisu sve bake iste. Ja čak poznajem lično jednu ovakvu. Srećom, daleko od familije meni bliskih osoba.
Znaš kako ono kažu: neka deca su ispala sjajni ljudi uprkos onima koji su ih vaspitali.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nisu sve bake iste. Ja čak poznajem lično jednu ovakvu. Srećom, daleko od familije meni bliskih osoba.
Znaš kako ono kažu: neka deca su ispala sjajni ljudi uprkos onima koji su ih vaspitali.
Voleo bih da reklame za kokakolu budu ovakve.
Tako bi sve izgledalo baš kako treba.
Ovo je izuvanje. Nisam uspeo da prebrojim sve slojeve priče na prvo gledanje…
Tim Burton u svojim počecima… Moguće je da nikad ništa bolje nije uradio.
Romantika ne bira mesto.
Ovaj film pomalo boli.
Bili smo dva dana offline. Upravo cirkamo kafu i ceđenu pomorandžu na nekoj terasi u Kraljevu.
Više detalja kad se skrasimo negde između Kraljeva i Kruševca, pa ma gde to bilo.
Fotografije dana — retroaktivno. Nije da ih nema.
Fenomenalni animirani film na temu “nikad ne odustani”.
Ovaj crtać otvara seriju animiranih filmova koje ćete pratiti svakog jutra na Suštini pasijansa do kraja avgusta.
Najbolji WB crtać svih vremena za kraj: Sofronije, lajavi krelac i mačak u potrazi za crvom…
Hit momenat? Pa ovo je hit-crtać! Ovoliko ludačkih replika u jednom crtaću je skoro pa previše…
Ali, podela crva je najgrđi metafizički momenat… Najgrđi! Za sva vremena!…
– * –
Ovim zatvaram jutarnju mini-seriju o Sofroniju Leghornu. Od sutra kreće nešto sasvim različito, isto aftamacki kao i ovo do sada. Za to vreme, ja se vozikam Javor-planinom. ![]()
Klasik iz vremena radio Luksemburga ![]()
Hit momenat: sleganje ramenima u smislu “šta radi ova budala”
i prateći manevar pevca. ![]()
Još jedan uspešan dan… Čak je i kiša sačekala da sve zgotovimo.
Nisam znao kako će današnji dan ispasti, jer bilo je varijabli. Ideja je bila da deo dana provedemo vozeći se putevima i bogazama Tare, a da ga završimo negde na Drini. Tako je i bilo: danas sam prevezao oko 125 km kojekuda. Ako nije bilo jedno šezdeset serpentina… Na kraju mi već dosadilo; ipak sam ja još kao dete oboleo od panonskog sindroma i ravnica je moj element, a ne brda.
Kako god, prekrasno je. Zastajkivali smo kojekuda, najpre vozeći se oko Zaovinskog jezera, a onda i usput ka Perućcu. Vrag nam nije dao mira pa smo čak stigli u klisuru reke Dervente, a i dalje do Predovog Krsta (što je bilo izlišno pohoditi, ali ajde-de). U tom zastajkivanju, patio sam što nemam pristojnu optiku za slikanje totala. Zato, izvinite što ovaj izrez nije baš najbolje obrađen: na netbooku ipak nemam sav potreban softver, a mašina pati i od ovo malo obrade… Elem:
Da citiram Jasnu: možda nismo videli sve, ali smo videli svašta. I vreme je bilo blesavo, ali je bolje sarađivalo nego juče. Kiša je počela tek negde na putu između Perućca i Bajine Bašte, što nije bilo bitno. Poslednji deo plana je ipak ispunjen – kafica u nekom kafiću u Bajinoj Bašti i kupovina crne čokolade i zalihe mineralne vode. A onda pravac Kaluđerske Bare na poslednji konak.
Sutra idemo dalje: pravac Kušići, planina Javor. Kojim putem ćemo, još ne znamo: preko Ivanjice je bolje ići, ali tamo malinari jebu ale oko Arilja. Moraćemo preko Kokinog Broda, izgleda. Levo ili desno iz Užica, pitanje je sad.