Hodanje po sećanjima

Hodanje po sećanjima

Marija priÄa kako je nastala danaÅ¡nja fotografija:

Kada viÅ¡e onih koji se druže i bave fotografijom odu zajedno na more, a neki od njih su dobri i sa druge strane objektiva, dobre fotografije su zagarantovane. Tog popodneva odluÄili smo da fotografiÅ¡emo naÅ¡u drugaricu Bojanu dok sunce zalazi. Fotografisali smo neko vreme i sunce je već priliÄno palo, ona se bosa Å¡etala po kamenju u plićaku i meni je baÅ¡ to privuklo pažnju. Napravila sam nekoliko fotografija Äitave figure, a onda sam napravila drugaÄiji kadar, obezliÄila je, svela na jednu univerzalnu žensku priÄu, o vodi koja nosi sve, o trenucima kada nas život nemilostrdno zapljuskuje i kada hodamo bose po oÅ¡tom kamenju, sa sve Å¡tiklama u rukama.

A priÄa ne bi bila potpuna da joÅ¡ prijateljica fotografa nije umeÅ¡ano u nju. Naime, ne spadam u one koje revnosno prate foto konkurse i takmiÄenja. ÄŒak i kad vidim neÅ¡to zanimljivo, setim se da treba poslati fotografije kad je konkurs odavno već zavrÅ¡en. Za konkurs “Žena” u organizaciji “Foto kino i video saveza Vojvodine” moja prijateljica Danna  bila je toliko uporna i zvala me nekoliko puta poslednjeg dana za prijavljivanje da me opomene. IzmeÄ‘u ostalih poslala sam i ovu fotografiju, koja je bila pohvaljena od strane žirija.