Bizarne muzike (III): Phil Lynott iliti O opsezima

Mojoj tetki Vinki, u znak snažnog divljenja i nežnog sećanja

Video snimak koji sledi prvi put u životu sam odgledao upravo sada, dok piÅ¡em ovaj tekst. Do sada sam ga samo sluÅ¡ao, prvi put na jednoj kaseti kompilacija nežnih pesama, povremeno i možda reÄ‘e nego Å¡to bi srce želelo, a možda i Äešće nego Å¡to bi mozak signalizirao. Vreme eksplozivne navale murovskih bluzeraja (album Still Got the Blues, kao i istoimena srceparateljna agresija) ostavilo je u meni utisak veliÄine koju jedno skoraÅ¡nje ponovno sluÅ¡anje nije potvrdilo. No, upravo ovde dati snimak slavne Parisienne Walkways ostaje da sija – sada ne toliko zbog stenovitog Moorea koliko zbog neuhvatljivog Lynotta.

Nastavite sa čitanjem… “Bizarne muzike (III): Phil Lynott iliti O opsezima”

PtiÄica

Napomena: ovaj tekst sam napisao i postavio na blog u subotu popodne, nekoliko sati pre nego Å¡to je do mene stigla vest da je Gregg Allman otiÅ¡ao na Neko Bolje Mesto. Sinhronicitet u koji verujemo na SuÅ¡tini pasijansa ovog puta se grdno naÅ¡alio sa svima nama. Sa mnom pogotovo. OdluÄio sam da ne diram tekst. Pesma je dobar omaž Velikom Majstoru.

Slava ti, Gregori. Voleću tvoju muziku dok me bude.

– * –

Nisam baÅ¡ sasvim siguran koliko puta do sada sam ponovio da pesmu “Little Wing” velikog Jimija Hendrixa smatram najlepÅ¡om baladom u istoriji rock muzike; znam samo da je to bilo mnogo puta i da ću, izvesno, to ponavljati dok sam živ. Da, naravno da je to stvar liÄnog ukusa, ali spreman sam da idem i dotle da ustvrdim kako je ovo neÅ¡to viÅ¡e.

Nekakva analogija veli da ako je to najlepÅ¡a balada, onda su obrade te pesme najlepÅ¡e obrade neke balade. U to već ne mogu da se zakunem, ali nije ni bitno: ovo radi odliÄno.

I Å¡ta reći? Ovaj snimak mi je toliko drag da opraÅ¡tam Äak i slabaÅ¡an kvalitet zvuka.

Nastavite sa čitanjem… “PtiÄica”