Albumi objavljeni u malim tiražima kod kolekcionara izazivaju ozbiljnu bolest. Na stranu cena, koja po nekad zna da bude astronomska, ta potreba da se Äuje neÅ”to Å”to je doprelo do malo uÅ”iju izaziva oseÄaj povlaÅ”Äenog položaja. No, barem po mom iskustvu, najveÄi deo takvih izdanja je razoÄaravajuÄi, jer to je viÅ”e dokument o neÄemu Å”to se davno dogodilo nego Å”to zaista predstavlja predmet uživanja u zabeleženoj muzici.
No, uvek postoje izuzeci.
Ako ste ikada sluÅ”ali Stone the Crows ili Robina Trowera, nije moglo da vam promakne pevanje Jamesa Dewara. S jedne strane ravno, oporo, a sa druge nežno i puno emocija, nikog nije ostavljalo ravnoduÅ”nim. Å to se mene tiÄe, i danas me prolaze žmarci kad god ga Äujem kako peva “Long Misty Days“… A puÅ”tam je Äesto.
Njegova karijera je zanimljiva jer je proÅ”ao sito i reÅ”eto: od sviranja gitare i pevanja prateÄih vokala za Lulu, preko zajedniÄke grupe sa Frankiejem Millerom do zvezdanih trenutaka sa Trowerom, sa kim je snimio prvih sedam studijskih albuma. Na poslednja dva Äak i ne svira bas gitaru veÄ samo peva.
Ono Å”to do sada nisam znao je da je snimio i jedan solo album. A oko njega je tek zamrÅ”ena priÄa.
Kao Å”to znamo, Robin Trower je svirao u grupi Procol Harum. U njoj je upoznao orguljaÅ”a Matthewa Fishera i postali su veliki prijatelji. PraktiÄno, u isto vreme su napustili grupu ā Trower je sa Dewarom i bubnjarem Regom Isidoreom formirao sopstveni trio, a Fisher je poÄeo da se bavi produkcijom. Potpisao je prva tri Trowerova albuma, koji su bili veoma uspeÅ”ni.
Kako je Dewar bio koautor veÄine pesama u novoj grupi, njegove sposobnosti nisu promakle momcima iz matiÄne diskografske kuÄe Chrysalis, pa su mu ponudili da snimi album koji bi bio viÅ”e mainstream. Izbor producenta je bio logiÄan, tim pre Å”to su Dewar i Fisher bili komÅ”ije, a snimali su u kuÄnom studiju u relaksirajuÄoj atmosferi. PrateÄu ekipu Äinila je prvoligaÅ”ka ekipa britanskih studijskih muziÄara (Peter van Hooke, Bill Lordan, David Hayes, John Platania, Mo Foster, Dave Mattacks…).
Rezultat je preko svih mojih oÄekivanja: na albumu nema slabog trenutka. Pored tri zajedniÄke pesme koje su napisali Dewar i Fisher, Äetiri je priložio Andy McMaster, koji Äe neÅ”to kasnije zablistati u grupi The Motors, a ostatak su obrade dobro poznatih pesama. I to zvuÄi onako kako je Chrysalis želeo.
Iz nepoznatih razloga, album nikada nije objavljen. Trake sa snimcima su ležale zanemarene i zaboravljene u njihovim arhivama.
Dewar je krajem osamdesetih otiÅ”ao na benignu operaciju ciste. Iz anestezije se probudio sa trajnim oÅ”teÄenjem mozga. Nije viÅ”e mogao da se brine o sebi, a kamoli da svira i peva.
Chrysalis je dobio novi menadžment i oni su negde iskopali zaboravljene snimke, koji su im se dopali. Hteli su da ih objave u znak poÅ”tovanja prema Dewaru, kao jednome od važnih muziÄara koji su pomogli da etiketa stane na noge i razvije se u prvim godinama rada. Kako on ni na koji naÄin nije mogao da promoviÅ”e ovaj album, Å”tampan je minoran tiraž, tako da je Stumbledown Romancer i dalje raritetan.
James Dewar je otiŔao na Neko Bolje Mesto 2002. godine.