Ako niste videli, da vidite ovo.
I što kažu, istina je: genijalna rešenja su uglavnom jednostavna.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ako niste videli, da vidite ovo.
I što kažu, istina je: genijalna rešenja su uglavnom jednostavna.
Još jedna ulična iz bliske varoši
Ako je za utehu, naše bivstvovanje po Segedinu nije imalo samo potrošački karakter. Stigli smo malčice i da se prošetamo zonom centra grada. I šetajući tako, upade mi savršen kadar u pogled. Nije bilo druge nego da ga šljasnem.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-35): 4. avgust 2013.”
Leto, godišnje doba za radost… Zato danas nećemo o politici.
Zapravo, nikad da vas priupitam: verujete li vi u stereotipe°? A koji su to stereotipi? Možda oni koji su vam se usadili u poimanje sveta dok ste bili sasvim mala deca? Ili oni koje su vam sistematski usadili u glavu u školi? Možda je to nekakva vaša projekcija mudrosti življenja, potekla ko zna odakle? Ili ste se pomirili sa okolinom, sudbinom i čovečanstvom, pa na svet gledate onim očima kao kad puštate vodu za, k-hm, minulim radom?
Koji je vaš omiljeni stereotip? Samo ne recite da je to onaj “ne mogu oni mene tako malo da plate koliko… (znate nastavak)”. I nikako, ama ni slučajno nemojte citirati nešto ukaljano upotrebom u reklamama (neko negde napisa “wrecklama” – dopada mi se, pasuje, mada je to derivat engrpskog).
Ako baš želite da znate (ne želite, nego vas saterujem u stereotipno poimanje banalne ideje), ja verujem u stereotipe baš zato što silnu energiju trošim da se iz njih iskobeljam. Primećujem da su moji omiljeni stereotipi već uokvireni u poslovice, pa mi je lako da ih izreknem.
Kao što ste MOŽDA primetili, Suština pasijansa je bila nedostupna poslednjih trinaestak sati.

I kao što ste MOŽDA primetili, sada sve radi. Bio je to jedan cangrrr. Cangrrr kao koncept (ideja, predložak) i cangrrr kao izvedba (predstava, performans, dešavanje). Svejedno. Potpuno svejedno.
Čak sam na trenutak imao nameru da vam prepričam šta se to dešavalo, ali sam se na vreme obuzdao, čak i pre nego što sam se setio da na Suštini pasijansa za sve autore važi pravilo da su informatičke teme (iz tehničkog ugla gledane) zabranjene. Ostaje pravo da se te teme usmere na fenomenološko-sociološko-xxxxxoško područje delovanja, što se svodi na jedan trivijalni cangrrr.
Čisto da znate da niste vi krivi.
Racionalno. Emotivno. Racionalno, emotivno, eh… Kako svetu ugoditi? Kojom taktikom biste danas, kad biste morali, pokušali da osvojite trofej …uh, neko čeljade?
Sve se svodi na pitanje mere. A sklad… Desiće se. Ili neće. Ama, neće… ![]()
Vreli dan, čari potrošačkog društva, drski državni službenici i par uličnih fotografija…
Kako god okreneš, ne mogu da se izvučem is segedinskog spina, a hteo bih, jošte kako. No, proći će jednom, nekako, onog dana kad budemo shvatili da što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji, kao zamalo u danu koji prođe za nama.
Ako ništa drugo, štriknuo sam par zanimljivih fotki na ulici.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-34): 3. avgust 2013.”
Moraju li se ispunjavati tuđa očekivanja? Da li je sudbina baš tako jaka? Postoji li izlaz?
U svakoj prilici su moguća velika dela. Ali nekim superherojima je suđeno da svoja herojstva učine samo jednom.
Praznino, i Bogu si teška.
Sad, daleko je to od praznine, ali već me hvata nervoza od karantina. Treba mi odmor, a odmora nema. Evo jednog velikog ništa koje je beleška ove večeri.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-33): 2. avgust 2013.”