Kad sam sinoć negde na fejZbuku saznao da se ove nedelje navršava 37 godina od objavljivanja singla “Sultans of Swing“, bio sam zapanjen, jer dan kad sam prvi put čuo tu pesmu pamtim kao da je to juče bilo.
I sve slike su mi se odjednom vratile i u času premotale, kao da mi, božemeprosti, dolazi sudnji čas, pa je vreme da se pripremim za kantar duše.
On the first part of the journey I was looking at all the life
There were plants and birds and rocks and things
There was sand and hills and rings
The first thing I met was a fly with a buzz and the sky with no clouds
The heat was hot and the ground was dry but the air was full of sound
Kada je pre nekoliko dana Zoća napisao onaj prilog o grupi Camel, pratećim otkrićem sam bio iznenađen koliko i on. U poslednjih nekoliko meseci, on sam je pomenuo tu grupu ne manje od pet puta, a i ja sam bio uveren, baš kao i on, da se Camel još davno našao na vašim zvučnicima sa stranica Suštine pasijansa. Saznanje da zapravo nije tako beše pomalo šokantno. Ali, tako je to: znate, kad okačite preko 1100 numera na jedno mesto, onda se konci štogod i pogube.
Razgovarali smo o tome te večeri, pa je i meni palo na pamet kako je velik broj izvođača koji su u mom muzičkom odrastanju bili krucijalno važni, prosto, zaboravljen vremenom. Tu su negde, u ukupnoj slici ne nedostaju, ali nikkao da se setim da ih pomenem i ispričam reč o njima. Sindrom je poznat i u našem narodu se često pominje kao “ne vidi šumu od silnog drveća”. Ako je za utehu, uvek prihvatimo propust i gledamo da ga rešimo što pre. “Pa napiši nešto o toj pesmi, pobogu čoveče!”, reče mi Peacock u zaključku ćaskanja te noći. I – evo me. Ova pesma je ugrađena u temelj mog poimanja akustičarske muzike, kojom sam se intenzivno bavio tokom jednog dužeg perioda u svojim, sad već davnim, adolescentskim godinama.
Dolazi novi superheroj, ali ovaj postavlja sopstvene uslove i sprečava svaki oblik komunikacije. Za neke zagonetka, za neke izvor straha. Hoće li i dalje drugi smatrati superherojem? Hoće li biti otkriven ključ njegovog izbora? Postoji li šansa da se ostvari kontakt?…
Pitanja, pitanja…
Srećom, nije svaki akcioni film pravljen za morone, kao što se danas radi u Holivudu.
Ne znam za vas, ali u mom pogledu na svet postoje tri kategorije ljudi koje prezirem: to su kukavice, lažovi i lopovi; redosled je nebitan. U životu je važno da prepoznate takve ljude. Kukavice se same odaju kada dođe vreme; lopovi se sami identifikuju kad su veliki ili sami padaju kad su mali, pa vam samo ostaje da se suočite sa saznanjem. Sa lažovima je najteže: kako ga prepoznati? Četiri obrasca koji se objašnjavaju u ovom primeru će vam pomoći da provalite neke lažove; nije idealan recept, ali i to je nešto za početak, pogotovo ako gledate informativne emisije na televiziji.