Led

Odmah posle čuvenih “Petooktobarskih promena”, moj Kum je otišao na kratku turneju po Kanadi. Željno sam iščekivao njegov povratak zbog nabavke nekih sitnica vezanih za posao, a znao sam i to da se neće vratiti praznih ruku.

Iako su nam muzički ukusi veoma različiti, uvek bi se u gomili ploča/diskova koje je donosio iz inostranstva našlo ponešto i za mene. Tako sam se, za malim zakašnjenjem, upoznao sa, kako je on tvrdio, “pevačicom koja se ne skida sa kanadskih radio programa”. Bio je to moj prvi susret sa Sarah McLachlan.

Nastavite sa čitanjem… “Led”

Dželat i žrtva

Jean-Luc je moj virtuelni prijatelj iz Francuske. Ono malo što znam o njemu je da je profesor književnosti u srednjoj školi, da smo ispisnici i da volimo sličnu muziku. Mnogo puta mi je skrenuo pažnju na neke interesantne stvari za koje nisam čuo, naučio me je kako se u njegovoj domovini ne pevaju samo šansone, a i razvejao mi zablude oko pojedinih francuskih izvođača za koje sam, na osnovu nekoliko pesama koje sam čuo, pomislio da su mnogo veći nego što jesu.

S vremena na vreme razmenimo po koji disk, da podstaknemo znatiželju i pronađemo novu temu o kojoj možemo da diskutujemo.

Nastavite sa čitanjem… “Dželat i žrtva”

Maskarada

Još od malih nogu činilo se da je Davidu Minisianu predodređena muzička karijera. Sa pet godina je počeo da uči da svira klavir, a sa 15 mu je predloženo da postane profesionalac. To je podrazumevalo svakodnevno višečasovno vežbanje repertoara u trenutku kada su dečake njegovih godina više zanimali bezbol, gluvarenje sa drugarima, devojčice… A moralo se ići i u školu.

Uz sve to, Minisian je otkrio novu strast – snimanje filmova.

Nastavite sa čitanjem… “Maskarada”

Zasmejavaću te

Bauhaus je bila jedna od prvih grupa koja je promovisala ono što se danas zove gothic rock. Negovali su minimalističku svirku sa reskim gitarama i mračnom atmosferom ispunjenom mističnim stihovima koje nisam uvek uspevao da razumem. Takva muzika se nikako nije uklapala u moja poimanja – ja sam po prirodi veseo čovek.

Ipak, imali su i jednu dobru stranu – fantastičnog pevača čiji je bariton plenio na prvo slušanje.

Nastavite sa čitanjem… “Zasmejavaću te”

Persijska ljubav

Krajem sedamdesetih uhvatio sam sebe da slušam sve i svašta. Mainstream me nikako nije privlačio. Smatrao sam da je većina onoga što se svrstavalo pod ovu kovanicu manje-više dosadno, pa sam stalno pokušavao da pronađem nešto novo što će mi bolje držati pažnju. Uostalom, to i danas radim.

Kao i svaki narkoman, kako vreme prolazi, tražim sve jači fiks. Angry smile

Nastavite sa čitanjem… “Persijska ljubav”

Najlepša

Iako većina nas misli da je britanska muzika sa pojavom Bitlsa, Stounsa, The Who, Kinksa i još mnogih drugih ušla u rock fazu, nije bilo tako. Pop/beat se održao do kraja šezdesetih, i to veoma uspešno. Kako se uspešnost ogledala u proizvodnji popularnih pesama i, naravno, finansijskom efektu koji je dolazio od prodaje singlica, cilj svake grupe je bio da se dočepa top liste. Pojavom na top listi automatski se dobijao bolji honorar za svirke, a i mesta na kojima se svira postajala su sve prestižnija.

Uz mnogo sreće i nekoliko hitova iza sebe moglo je da se računa i na nastup na televiziji.

Nastavite sa čitanjem… “Najlepša”