Prizemlje

A sad nešto za razmrdavanje.

Stereo MC’s su stari gosti ovih prostora, nekoliko puta su do sada držali koncerte što u Beogradu, što u Novom Sadu, mislim da ih po broju poseta od strane stranih izvođača šiša samo Nigel Kennedy.

Setio sam se ove stvari još pre skoro godinu dana, kada je Grba pominjao ritam marša u “Cloudbusting“. Naravno, ne možemo porediti ovu šalala pesmicu s remek delom Kate Bush, ali ume da razgali Smile

Upozorenje

Starenje je neizbežno, odrastanje je stvar izbora.

Kada staricom postanem odevaću se u purpur
Uz crveni šešir koji se ne slaže, niti mi paše
I trošiću penziju na rakiju i letnje rukavice
I satenske sandale, tvrdeći da nemam para ni za ‘lebac.
Sešću na pločnik kada se umorim
I grabiti uzorke u prodavnicama i stiskati alarmnu dugmad
I drljaću štapom po gelenderima
I nadoknadiću za trezvenu mi mladost.
Izlaziću u papučama na kišu
I brati cveće u tuđim baštama
I naučiti da pljuckam.

Moći ću se odevati u grozne košulje i nagojiti se
I jesti kilo i po kobasica u cugu
Ili cele sedmice samo hleb i turšiju
I gomilati olovke, hemijske i podmetače za piva i stvari u kutijama

No sada moram imati suvu odeću
I plaćati kiriju i ne psovati na ulici
I pružati dobar primer deci
Moram zvati prijatelje na večeru i čitati novine

A možda bi trebalo malo da uvežbavam?
Da se poznanici ne šokiraju previše i iznenade
Kad odjednom ostarim, i počnem da se odevam u purpur

Dženi Džozef, 1961
Prepev na srpski: Vladan Aleksić

Pet godina bez Crnog Mojsija

Na današnji dan navršava se pet godina od smrti velikana southern soul muzike, Isaaca Hayesa (1942-2008).

Čime započeti retrospektivu tako velikog opusa jednog od najznačajnijih stvaralaca moderne”crne” muzike u poslednjoj trećini prošlog veka? Možda pesmom u kojoj je sažeo nekoliko muzičkih pravaca u kojima je stvarao (soul, jazz, funk, fusion), za šta mu je trebalo nešto više od 17 minuta – ovu verziju “Ain’t No Sunshine” izveo je 20. avgusta 1972. godine (na svoj 30. rođendan) na muzičkom festivalu Wattstax pred oko 112 hiljada posetilaca.

Nastavite sa čitanjem… “Pet godina bez Crnog Mojsija”

Moj prvi koncert na Wembleyu

Kao klinac sam sanjao da će to biti Bowie, možda Queen… no, došla su neka nova vremena, i neki novi izvođači.

Ne žalim se, samo konstatujem – od onoga što je muzička scena iznedrila u poslednjoj dekadi, Robbie je bio najbolji izbor, a Wembley Stadium preksinoć bila je prava pozornica za takav spektakl.

Ceo naš put za Ostrvo bio je planiran oko dva koncerta: Marron 5 u Manchesteru, i Robbie Williams na Wembley, dva nastupa po izboru moje ćerke u razmaku od 5 dana. Na prvi je trebalo da odemo istog dana kada smo doputovali – plan je bio da sletimo u London i otperjamo vozom do Manchestera, gde bi tata ispunio davnu želju da obiđe neka mesta vezana za Smithse, kao što je Salford Lads Club i sl. Plan se izjalovio jer su nas gospoda iz Maroon 5 ispalila otkazavši UK turneju (zapravo odloživši uz prigodan tekst “don’t worry, you’ll see us in January”, što nama baš ništa nije značilo), tako da nam je od muzičke zabave preostao samo Robbie. No, isplatilo se.

Nastavite sa čitanjem… “Moj prvi koncert na Wembleyu”