Citat dana dolazi od onog ko je sve razumeo, ali nije umeo da prenese drugima. To ga je koštalo glave.
Radije bih da me mrze zbog onog što jesam nego da me vole zbog onog što nisam.
Kurt Cobain
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo elemente socijalnog folklora.
Upoznajte kretena nedelje. Primio je 111 pogodaka paintball mecima.
Ostaće misterija kakvi su motivi za ovako glup čin. A opet, otkad je youtube postao medij na kome može svako da objavljuje, nove granice demokratičnosti su upotrebljene za pomeranje granica gluposti.
Ako neko razume šta priča ovaj lik, molim da podeli sa nama.
(Via)
Sprema se redovni popis. I gle čuda, opet ćemo morati da odgovaramo na idiotska pitanja. Ovog puta, ako popisivač opet bude popunjavao upitnik grafitnom olovkom, izbaciću ga iz kuće.
Ne znam zašto su pomerili popis stanovništva za oktobar. Dobro de, kolektivno pamćenje u Srbalja je kratko, niko se više i ne seća da je po prvim najavama trebalo da počne u aprilu. ali, to nije problem, nego nešto drugo. Državni aparat definitivno pati od prokrastinacije. Možda hoće da iskoriste prigodu, pa da politički cirkus koji nam se sprema za sledeću jesen koliko-toliko preinače u višeslojnu papazjaniju u kojoj niko ne ume da se snađe. Hleba, igara i redovnog popisa! Zabiberimo to što bolje, rekoše organizatori popisa, pa uspostaviše niz pitanja kojima će pokušati da naprave budale od nas. Saznajem da idu i dotle da prete nekim idiotski visokim kaznama u slučaju da građanin odbije da odgovori na upitnik.
Ali, čak ni to nije problem…
E, tako se to radi:
Postoji i jedan vic na ovu temu. Ali mnogo je bolje ovako, zapravo. Prosto da čovek poželi da se okuša u “Milioneru”…
(tnx Goran)
Nacija je na kolenima: ljubav je pobedila. Prestali smo da strepimo, da drhtimo. Oni sa slabijim živcima su malčice pišnuli u gaće od uzbuđenja. Ostali će zaspati snom pravednika i tako se najzad izvući iz mentalne krize.
Najzad, nije to lako: nemaš više svojih problema, pa se baviš tuđim, kao što je red. Od sve muke, zadesi se strašna nevolja: prekinula se romansa između neke voditeljke sa televizije i nekakvog nalickanog pevača komercijalne muzike. Nacija prolazi golgotu dok ona odlazi na doručak kod njega: nije problem to što je ona otišla na doručak kod njega, nego što nije bilo kamere u njegovoj kuhinji, pa ne znamo ni šta su radili ni o čemu su pričali. Mediji su zakazali, pa mi ostadosmo uskraćeni za informacije neophodne za dalje delovanje.
Bio je to dan zebnje za srpski narod, jer on je otišao da mazne lovu negde u inostranstvu, a ona kući da odrema posle rane jutarnje smene. Oni hrabriji su stameno ostali uz kioske u očekivanju nekog vanrednog izdanja bilo kog od relevantnih tabloida. Oni sa slabijim živcima su tiho plakali u nekom prikrajku, pazeći da im slučajno ne promakne neka informacija o pozitivnoj promeni na nekom od 110 kanala kablovske televizije koji se, srećom, bave tom vrstom društvenog angažmana..
To ti je srpski narod. Čak i u času najgrđeg jada iskazuje optimizam koji nema pandana u modernoj istoriji.
Ima već neko vreme, pitam se zašto ova država pokušava da uvede još više elemenata banana-državnosti u svoje funkcionisanje kad su legitimni odnosi zapravo unosniji. Primer ne može da bude banalniji, ali računam da je dovoljno strašno i to o čemu ću ovde da prospem par reči i pokoju psovku.
Verovatno ste već čuli za ono što SOKOJ pokušava da radi po kafićima, restoranima, buticima i frizerskim salonima u takozvanoj odbrani prava izvođača. Ludilo je postalo još veće nakon što se pojavila još jedna agencija koja, tobože, brani izdavače. Po stavu dotičnih, samo li se usudite da pustite muziku sa tranzistora u svojoj buregdžinici ili obućarskoj radnji, dužni ste da platite neke nebulozne sume obema agencijama. Pa čak i ako te agencije ne zastupaju onog čiju muziku trenutno slušate.
Povod za ovo pisanije je tekst na koji sam natrčao tražeći nešto sasvim deseto (kao to obično biva), a to je sadržaj na blogu nekakve organizacije po imenu Piratska partija Srbije. Za njih sam prvi put čuo kad je onaj nesrećnik završio u zatvoru zbog puštanja domaćeg filma na sisteme za online razmenu, pa su nešto protestvovali u njegovu korist. Članak koji mi je uleteo u pregledač je, zapravo, objava događaja koji je bio organizovan 24. marta pod naslovom “Građanska neposlušnost zdravim razumom“. Nemam baš mnogo volje niti vremena da ulazim u sitna crevca stavova te organizacije, ali moram da primetim da u gomili argumenata ima i onih za koje bi valjalo da zna što više ljudi, jer eksplicitno ilustruju cirkus koji se aktuelno dešava u Srbiji. Nije potrebno biti bogzna koliko promućuran da bi se razumelo da vlada potpuno neprirodan odnos između zastarelih koncepata i novih principa naplate konzumiranja medija i nosača zvuka.
Dramatični okršaj ogrezlog kancelarijskog pacova i klijentkinje opredeljene da pobedi u neravnopravnoj borbi….
U slučaju da ste osetili bilo kakvu nelagodu, ne daj bože da ste se prepoznali, sami ste krivi za to.
Ipak se zakuvalo. Lete izjave na sve strane. Međutim, čovek ne mora da bude bogzna koliki skeptik, pa da ostane hladan na sve izjave.
Uglavnom, posle gužve nastale zbog spornog plakata sa tekstom “Šta ćeš ovde? Završi Megatrend i pali!“, tržišna inspekcija je zapretila krivičnom prijavom, objavljen je novi plakat sa tekstom “Završi Megatrend i vrati se u Srbiju“, a rektor/vlasnik tog univerziteta kaže kako je kampanja ispunila svoj cilj. Štaviše, nije propustio da nas usput obavesti kako je onu fotografiju Londona lično uslikao. Baš lepo, baš fino…
Taj cilj je, eto, bio oličen u estradnoj provokaciji na koju smo naseli, ispada tako. Mentalna higijena, pre svega! Naše misli su bile prljave, to je rešenje koje nam gospodin Jovanović plasira kao jedino ispravno.
Što se mene tiče, cilj je zaista postignut: u slučaju da moje dete poželi da studira na privatnom fakultetu, to neće biti Megatrend.
Ali, to je samo moje mišljenje, zasnovano na tvrdnji na kojoj ostajem: beše reč o naknadnoj pameti. Dozvoliću da mislite drugačije. Štaviše, dozvoliću vam da pokušate da me uverite da grešim. Preduslov je da znate koliko je 49+19. Šumenko to ne zna, mogao bih da se opkladim.
(Via)
…jer je odbio da je poljubi.
Helen Staudinger (92) nije mogla da se pomiri sa činjenicom da njen pedesettrogodišnji komšija nije želeo da je poljubi, pa je prema njemu ispalila četiri metka iz poluautomatskog pištolja. Srećom, promašila je.
(Via)
Ovde je, izgleda, reč o naknadnoj pameti.
Ovih dana je osvanula vest koja je uzburkala duhove, najviše zahvaljujući praksi izazivanja senzacije kojoj mediji pribegavaju ne bi li usput pospešili svoju sopstvenu popularnost. Elem, pojavili su se plakati na kojima piše: “Šta ćeš ovde? Završi Megatrend i – pali!”, sa slikom zgrade parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva. Evo i slike sa bilborda:
