U svetu koji meri druge po imanju, a ne po znanju i umenju, lako je prevideti da postoje oni kojima nije dato da uživaju u svakodnevici koja liči na našu.
Malo je potrebno. Upamtite: malo.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
U svetu koji meri druge po imanju, a ne po znanju i umenju, lako je prevideti da postoje oni kojima nije dato da uživaju u svakodnevici koja liči na našu.
Malo je potrebno. Upamtite: malo.
Kada si dao sve, šta ti je još ostalo?
Ovo je priča o jednom posebnom čoveku. Ispričana je jezikom kamere bolje nego što bi moglo da se ispriča rečima.
Imao sam prilike da upoznam neke visokogorce; štaviše, imam jednog u familiji. To je posebna sorta. Naučio sam da ni ne pokušavam da ih razumem.
Danas je 70. rođendan najveće žive zvezde rock’n’rolla. Da mu poželimo ugodno veče i još mnogo rođendana: zaslužio je nakon što je svetu ostavio svu tu muziku.
Istina, Paul McCartney je čovek koji je ostvario svaku moguću kompenzaciju, uključujući i onu materijalnu, za muziku koju uspešno stvara već pedeset godina. Zna se da je on najbogatiji muzičar na svetu (i jedan od deset najbogatijih stanovnika Ostrva), a neke procene idu dotle da je sada težak preko 700 miliona dolara, što bi značilo da je u životu verovatno zaradio više od milijarde. No, tako ti je to: počneš kao klinac iz kvarta srednje klase u industrijskom gradu koji svira u vreme ručka u memljivom klubu prilično opisnog imena (“pećina”), a završiš kao VIP koji sa scene dobacuje pošalice o kraljici, i to u njenom prisustvu.
Ali, čekaj malo. Između te dve tačke u životu, ima i nečega što je učinilo da Macca zasluži status koji danas ima.
U životu ste svakako bar jednom sreli nekog fanatika, nekoga čiji nagon da čini neke čudne stvari prevazilazi moć razumevanja od strane drugih. Takav je Keith Holamon, ludak koji stvara ogromne kugle od panjeva i komada drveta koje bi drugi iscepali, pa naložili peć. Čovek je čak prodao farmu da bi napravio specijalno vozilo kojim rezbari te kugle. Pogledajte.
Srećom, ovaj čudni čovek je našao tržište za svoje ludilo u Njujorku… Dekadencija: šta god da napravite, samo ubedite dovoljno velik broj ljudi da je to umetnost i bez problema ćete prodati stvar u Njujorku…
Meni se te kugle dopadaju zato što su nesavršene: kako reče sam umetnik, te kugle kao da postoje u počast drveću iz kojeg su nastale.
Prvo je bilo da uplesnaviš od kiše… A opet, kad će da pada ako neće sada, u junu? A onda žega… Pa dobro, kad da bude vruće nego u letnjem mesecu?
Ako je izbor između žege i kiše jedini koji je preostao, onda biram… Onda bih birao… Onda… Uh.
Nije meni to što se klima menja: menjala se i pre, dokazano je na više načina, a neki opisi dugih klimatskih amplituda su čak takvi da ih svako pismen može razumeti (biti pismen je malo komplikovanije nego što mislite, ali o tome kasnije). Meni strašno smeta to što se pojavila globalna hijena koja naplaćuje ljudsku glupost baš posredstvom eksploatacije neznanja.
Perfektno izvedene zamene teza su učvrstile mišljenje stav da čovek može nešto preduzeti kako bi zaustavio neumitne klimatske promene. To nije moguće, pa sve da se zaustave svi
automobili, sve termoelektrane i svi drugi izvori atmosferskog zagađenja. Klimatska promena koja sledi je posledica neumitnog ciklusa. A naše ponašanje koje inicira zagađenje samo pospešuje taj proces i ubrzava ga za neki slabašni procenat.
U isti koš smo stavili problem kukavne energetske efikasnosti, problem globalne politike koja se vrti oko resursa koji ponestaju, kao i pitanje nedostatka plana za čovečanstvo kad povećana temperatura tokom sledećih 200 godina izazove podizanje nivoa mora i nedostatak pijaće vode. A to su tri problema koji su najveći i za koje nemamo rešenja.
A vi koji ste skloni da govorite “ima tu nešto”: ako nemate šta pametno da kažete, bolje je da se uzdržite od davanja izjava. Današnji svet pamti sve, pa i ono što ste rekli, a niste pre toga dovoljno razmislili.

Šumenko i njegova banda opet udaraju tamo gde najviše boli: po našoj deci.
Malo slojevitog SF-a u kratkoj formi? To uvek prija. Obratite pažnju.
Sjajan film! Nego, ovde ipak zatičemo par problema vrednih rasprave…
Hajde da pogledamo pobednički film u kategoriji “moda” na Vimeo konkursu za 2012. godinu.
Ah, da… Pre nego što se začudite zbog izbora naslova, zavirite u neki iole kvalitetniji rečnik engleskog jezika i utvrdite šta u slengu znači reč ‘skirt‘. A što se tiče reči Mulberry, reč je o tome da je ovaj film naručen za potrebe modnog časopisa Mulberry/InStyle.
I još nešto: preporučujem vam da obratite pažnju na autorku ovog filma. Kako stoje stvari, Amanda Boyle je ime koje ćete sretati još u skoroj budućnosti.
U ovoj video-prezentaciji predstavljen nam je koncept video-krečenja (bojenja, farbanja, kako god vam drago; ja sam odabrao svoj najdraži termin). Reč je o tehničkom konceptu koji omogućuje simulaciju nanošenja slika na zid pokretima koji podsećaju na farbanje ili nanošenje plakata na zid. Trik je u tome što su slike koje se nanose – pokretne.
Besprekorno dobar koncept: naoko vandalizam, a zapravo nalaženje izraza u kontekstu nekog neočekivanog mesta. Čak, otvaraju se neka zanimljiva pitanja: recimo, da li pokretna slika na zidu daje novi kontekst mestu? U slučaju Beograda, moglo bi štogod da doprinese.
Ovaj rad je pobedio na vimeo konkursu za 2012. u kategoriji “Captured”, što bi imalo smisla da se prevede kao “video-zapis neke radnje”.
Nek zawlada duh fejzbuk-generacije!
Ministarstvo prosvete (i nauke) je obučilo osoblje koje će ocenjivati testove tzv. male mature. I to je dobro. No, iz raznih (međusobno nezavisnih) izvora do mene je došla informacija da su tokom obuke budući ocenjivači usmeravani da ignorišu pravopisne greške u odgovorima, ako se pitanje ne tiče baš pravopisa. Takođe treba da ignorišu i ako neko dete tokom odgovora malo pobrka latinicu i ćirilicu.

E, pa dragi moji, evo nas pored novog kamena pokraj puta, a na njemu piše “2000”.
Dve hiljade priloga. Malo li je! Stigli smo dotle posle 448,5 dana. Bilo bi i pre, ali gužve čine svoje. Uostalom, kad nemamo šta pametno da kažemo, znamo i sami da je bolje da ćutimo.