
Nastavite sa čitanjem… “Zapis iz Berlina (3): Beleška iz Memorijala”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Precrtana stavka u bucket listi.

Nastavite sa čitanjem… “Zapis iz Berlina (1): Brandenburška kapija”
Jedna od onih krilatica za večito nedozrele ljude glasi:
Zapitaj se svake noći pred san: jesam li danas živeo?
(Ima tu i nastavak, ali suviše je ljigav za ovaj blog.)
E, pa živeli smo, usput i radili, ali baš je fora u tome što smo više živeli nego radili. Pa se osladilo: jebigica. Zato nema utovara ni danas.

U svojoj knjizi Kraj nauke (The End of Science) američki novinar Džon Horgan (John Horgan) skreće pažnju na pojavu takozvanih ironičnih naučnika. Po Horganu, to su naučnici koji nemaju nikakve dokaze za tvrdnje (i to po pravilu značajno bombastične) koje iznose. U ovom skupu naučnika su, na primer, fizičari koji se bave teorijom struna, udobnim konceptom koji bi trebalo da izrodi konačnu teoriju svega. Udobnost koncepta struna počinje i završava se time što zahteva svemir od makar deset dimenzija – mi se teško mirimo i sa ovom četvrtom koju nam je Ajnštajn nametnuo.
Jasno je iz uvoda – danas ću pričati o CeSID-u. Ali, pre toga, jedan klasik.
Vaskrs ili Uskrs najveći je hrišćanski crkveni praznik. Njime se proslavlja vaskrsenje – povratak u život Isusa Hrista. Po hrišćanskom verovanju, to se desilo trećeg dana posle njegove smrti, u prvu nedelju posle Velikog petka.
Uskrs je praznik koji nije vezan za određeni datum, a računanje u koji dan pada je malo komplikovano zbog različitih kalendara i još nekih stvari. Za pravoslavce datum Uskrsa određuje Jerusalimska patrijaršija.