Jedna na dan (3-115): 23. oktobar 2013.

E, pa kad zamisliš jedno, ispadne drugo, a trebalo je nešto sasvim treće…

Drug me je jednom pitao kako odlučujem da li fotografija treba da bude crno-bela (iliti monohromatska) i shvatio sam da ne umem da mu odgovorim, jer odlučujem na prečac. Sva je istina da sam ovu scenu zamislio bez boje kad sam je već ugledao. Ali, to nije trebalo da ispadne ovako:

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-115): 23. oktobar 2013.”

Jedna na dan (3-113): 21. oktobar 2013.

Šetajući tako u grupici foto-entuzijasta, od osobe koja ume da gleda-i-vidi čujem ozbiljnu pohvalu, potaknutu utiskom prve posete, o spokoju koji vlada na ulici Kikinde okupanoj kasnim miholjskim suncem. Da nije to rekla, ne bih nizom kratkih, brzih asocijacija došao do misli o sveopštem mentalnom jadu koji je okupirao moju varoš još onih godina kada su drvoredi vađeni da bi bili pretvoreni u ogrev. Taj jad ne popušta pritisak već dvadeset godina. I da ne bi tog patetičnog toka misli, ne bih obratio pažnju na ovu scenu, svedenu u fotografiju na mestu koje se nalazi 300 metara od strogog centra grada.

Jedna na dan (3-113), 21. oktobar 2013: Razbijeni prozori i raspukle duše

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-113): 21. oktobar 2013.”

Part of me

Part of me

Olivera Radmanović je prijatelj, onaj od najbolje vrste koju čovek može da stekne, a ja sam imao tu sreću i privilegiju. Kao i ja, počela je fotografijom da se bavi pod “stare dane”, relativno skoro, ali već je uspela da osvoji nekoliko konkursa, da pobedi na ovogodišnjem takmičenju “Fotofiniš”, a čuveni sajt 1x.com je objavio nekoliko njenih fotografija. O svom fotografskom iskustvu najbolje će vam reći ona sama:

Nastavite sa čitanjem… “Part of me”

Jedna na dan (3-112): 20. oktobar 2013.

Voajerčina, od ulične fele, pa još sa fotoaparatom u ruci…

Imao sam iznenadnu i kratku, ali zanimljivu posetu dragih prijatelja. I tako, napravismo kratku šetnju po kikindskom trgu, nas troje, svako sa svojim fotoaparatom u ruci, i uhvatismo, svako za svoj račun, štogod zanimljivo.

Meni ova vrsta fotografije ide sve bolje. Izgleda da mi pomaže i društvo saboraca: pazi, da sam bio sam, pitam se da li bih se usudio da podignem fotoaparat na gotovs da uhvatim čiču koji je zastao da pogleda šta ima novo na fejsu. Just kidding

Jedna na dan (3-112), 20. oktobar 2013: Šta ima novo na fejZbuku...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-112): 20. oktobar 2013.”

Jedna na dan (3-110): 18. oktobar 2013.

Mrzim kad ispadne tako da se celog dana ne bavim ama baš ničim nego poslom. Nažalost, to mi je sudbina sledećih desetak dana, i toliko je tvrdo da ću možda morati da odložim i projekat “jedna na dan” dok ne izađem iz cirkusa.

Nerviram se i zato što se često empirijski pokaže da ne treba više od petnaestak minuta, a za to uvek ima vremena. U četvrtak popodne beše baš tako: natakao sam Dugu Cev na mašinu, pa pravac na trg. Ulov je za kratko vreme bio dobar (šta bi tek bilo da sam imao vremena da hvatam kadrove), a za ovaj put sam izabrao ovaj kadar.

Jedna na dan (3-110), 18. oktobar 2013: Na trgu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-110): 18. oktobar 2013.”

Jedna na dan (3-109): 17. oktobar 2013.

Kultni detalj u Miletovoj berbernici, uz stalno uključen televizor koji ima oba kanala (dakle, i RTS 1 i RTS 2), jeste jedna ofucana šahovska garnitura koja izgleda kao da je prošla barem nekoliko ratova u poslednjih trista godina.

Jedna na dan (3-109), 17. oktobar 2013: Šahovska garnitura u Miletovoj berbernici

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-109): 17. oktobar 2013.”