Bio sam nervozan celog dana: napolju doÅ¡lo proleće, a ja posla – ovoliko. Da tražim milost, ne vredi: frilenserska tuga je da milost možeÅ¡ da dobijeÅ¡ kad god hoćeÅ¡, uz zaradu od taÄno nula novÄanih jedinica. U neka doba sam objavio Jasni: “Idemo u Å¡etnju!”. A kad joj objavim takav plan, znam da me neće ostaviti na miru dok ne bude i ispunjen.
Ali, hoćeÅ¡: dok smo krenuli, izgubio sam svetlo. A baÅ¡ sam hteo da se bacim u umjetnost. Ovako, nosio sam fotoaparat u ruci, na njemu DraguljÄe kao jedino staklo koje može da radi u mraku iz ruke, a oko spremno da uhvati Å¡togod… Oko sedam kilometara kasnije, imao sam Å¡est ekspozicija, od toga dva belosvetska Å¡karta i jednu notornu budalaÅ¡tinu. Zato je džoker ispao uspeÅ¡an.

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-100): 8. oktobar 2013.”