Bio sam nervozan celog dana: napolju došlo proleće, a ja posla – ovoliko. Da tražim milost, ne vredi: frilenserska tuga je da milost možeš da dobiješ kad god hoćeš, uz zaradu od tačno nula novčanih jedinica. U neka doba sam objavio Jasni: “Idemo u šetnju!”. A kad joj objavim takav plan, znam da me neće ostaviti na miru dok ne bude i ispunjen.
Ali, hoćeš: dok smo krenuli, izgubio sam svetlo. A baš sam hteo da se bacim u umjetnost. Ovako, nosio sam fotoaparat u ruci, na njemu Draguljče kao jedino staklo koje može da radi u mraku iz ruke, a oko spremno da uhvati štogod… Oko sedam kilometara kasnije, imao sam šest ekspozicija, od toga dva belosvetska škarta i jednu notornu budalaštinu. Zato je džoker ispao uspešan.

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-100): 8. oktobar 2013.”