Ahhhh! Pošip! Moj prekrasssssni!…
Priča je, zapravo, veoma jednostavna. Moj stari drugar, u krugovima Suštine pasijansa poznat pod nadimkom ‘poZZdravljač’, bio je poslom u Zagrebu. A tamo nije dangubio, nego je doneo par butelja nečega što ću ja najradije opisati pleonazmom “fenomenalni Pošip”. Da sam ciničan kao što više ne želim da budem, udario bih mak na konac, pa rekao kako to nije Pošip iz Čare. Ali jeste sa Korčule, iz Blata, i ovaj Pošip nije ništa manje fenomenalan od onog koje pamtim, a to je bilo jedno od meni najdražih belih vina koje sam u životu pio, nekad davno. Ovo vino je zaslužilo da bude fotografisano.

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (244): 29. novembar 2012.”