Lepo Igor kaže: sinhronicitet. Ali čestitog čoveka nema ko da sluša, iako bi imao šta da nauči. Evo, recimo ja…
Bog da me vidi, nema tri dana da sam pročitao jedan zanimljiv prilog na nekom foto-blogu o fotografijama eksterijera kojima (namerno ili slučajno) nedostaje horizont. I pouka tamo beše da što je očiglednije gde bi horizont trebalo da bude, a da ga na tom mestu nema, to je fotka sugestivnija. I da ne bi ostalo na rečima, posavetovali su zainteresovane da pokušaju eksperiment sa nekom gustom šumom ili sa scenom u magli.
Pomislio sam na to da bih, zapravo, mogao da oprobam tako nešto ovih dana, samo ako li se izvezem iz grada na otvoreni put. Ali, auto je bio zatrpan u garaži i nisam hteo da ga vozim po onom vremenu. I tako je bilo sve do dana koji baš ostavismo za sobom, kad samo krenuli put Novog Sada, nužnim poslom… U neka doba nisam više mogao da odolim slici u koju sam gledao dok vozim, pa sam stao, repetirao lično naoružanje i upucao upravo ovo:

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (261): 16. decembar 2012.”