Lepo Igor kaže: sinhronicitet. Ali Äestitog Äoveka nema ko da sluÅ¡a, iako bi imao Å¡ta da nauÄi. Evo, recimo ja…
Bog da me vidi, nema tri dana da sam proÄitao jedan zanimljiv prilog na nekom foto-blogu o fotografijama eksterijera kojima (namerno ili sluÄajno) nedostaje horizont. I pouka tamo beÅ¡e da Å¡to je oÄiglednije gde bi horizont trebalo da bude, a da ga na tom mestu nema, to je fotka sugestivnija. I da ne bi ostalo na reÄima, posavetovali su zainteresovane da pokuÅ¡aju eksperiment sa nekom gustom Å¡umom ili sa scenom u magli.
Pomislio sam na to da bih, zapravo, mogao da oprobam tako neÅ¡to ovih dana, samo ako li se izvezem iz grada na otvoreni put. Ali, auto je bio zatrpan u garaži i nisam hteo da ga vozim po onom vremenu. I tako je bilo sve do dana koji baÅ¡ ostavismo za sobom, kad samo krenuli put Novog Sada, nužnim poslom… U neka doba nisam viÅ¡e mogao da odolim slici u koju sam gledao dok vozim, pa sam stao, repetirao liÄno naoružanje i upucao upravo ovo:

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (261): 16. decembar 2012.”