Desilo se više nego jednom: nakon što bih fotografisao neki zanimljiv grafit, on bi bio prekrečen – ili bi čak zid na kome se nalazi bio srušen. S jedne strane zadovoljan što sam makar napravio foto-belešku tih svakidašnjih urbanih elemenata, bivao sam i nezadovoljan što ih više nema. Pošto nisam sujeveran, to ne mogu da nađem vezu između moje akcije slikanja i nestanka grafita, pa ću ovog puta da ispitam stvar empirijski: slikao sam grafit u Blandašu (velikom parku u Kikindi) i pratiću njegovo stanje sledeće dve-tri godine.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (192): 9. oktobar 2012.”








