Фото синемаскрп за по кући (1)

Почело је пре девет година. Питао сам Грбу да ми састави неке фотке што сам снимио испред куће, а он ми дотурио Канонов Фотокрп (Canon, Photostitch). Судећи по временима на порукама и фоткама, нисам много спавао те ноћи. Прва порука је отишла у 16:30 једне суботе, кад сам повадио из фоткалице серију снимљену преко пута од куће. Прва скрпљена верзија је била готова већ у 22:14. Последња, сутрадан у 2:14.

Тада смо се тек били уселили у ту кућу, све је било у хаосу, у пола просторија је било тепиха а у пола није, пола приземља је било магацин и радионица… а ја заглавим до 2:24 ујутро док истерам верзију како сам ја хтео (и успут научим како ради тај фотокрп). Оно, јесте да је стари Агфин Фотомудрац (Photowise) умео то да ради, али је био доста килав и загрцнуо би се после два снимка. Ово не би успео никад:

Наравно, на овој слици има вишка онолико, зато се то обреже:

(велика)

Сад ово већ личи на нормалну фотку и не види се да је састављено софтверским крпежом од десетак снимака. Жао ми је сенки у доњем делу, ал’ шта је ту је. И не примећује се да снимак не обухвата пуних 180 степени, јер стојим у кривини – и да је улица скроз права, изгледала би овако криво. И, зачудо, изгледа исто као прва верзија коју ми је урадио Грба пре него што сам се упустио у солистички рад. Nastavite sa čitanjem… “Фото синемаскрп за по кући (1)”

Jedna na dan (3-115): 23. oktobar 2013.

E, pa kad zamisliš jedno, ispadne drugo, a trebalo je nešto sasvim treće…

Drug me je jednom pitao kako odlučujem da li fotografija treba da bude crno-bela (iliti monohromatska) i shvatio sam da ne umem da mu odgovorim, jer odlučujem na prečac. Sva je istina da sam ovu scenu zamislio bez boje kad sam je već ugledao. Ali, to nije trebalo da ispadne ovako:

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-115): 23. oktobar 2013.”

Jedna na dan (3-113): 21. oktobar 2013.

Šetajući tako u grupici foto-entuzijasta, od osobe koja ume da gleda-i-vidi čujem ozbiljnu pohvalu, potaknutu utiskom prve posete, o spokoju koji vlada na ulici Kikinde okupanoj kasnim miholjskim suncem. Da nije to rekla, ne bih nizom kratkih, brzih asocijacija došao do misli o sveopštem mentalnom jadu koji je okupirao moju varoš još onih godina kada su drvoredi vađeni da bi bili pretvoreni u ogrev. Taj jad ne popušta pritisak već dvadeset godina. I da ne bi tog patetičnog toka misli, ne bih obratio pažnju na ovu scenu, svedenu u fotografiju na mestu koje se nalazi 300 metara od strogog centra grada.

Jedna na dan (3-113), 21. oktobar 2013: Razbijeni prozori i raspukle duše

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-113): 21. oktobar 2013.”

Part of me

Part of me

Olivera Radmanović je prijatelj, onaj od najbolje vrste koju čovek može da stekne, a ja sam imao tu sreću i privilegiju. Kao i ja, počela je fotografijom da se bavi pod “stare dane”, relativno skoro, ali već je uspela da osvoji nekoliko konkursa, da pobedi na ovogodišnjem takmičenju “Fotofiniš”, a čuveni sajt 1x.com je objavio nekoliko njenih fotografija. O svom fotografskom iskustvu najbolje će vam reći ona sama:

Nastavite sa čitanjem… “Part of me”

Jedna na dan (3-112): 20. oktobar 2013.

Voajerčina, od ulične fele, pa još sa fotoaparatom u ruci…

Imao sam iznenadnu i kratku, ali zanimljivu posetu dragih prijatelja. I tako, napravismo kratku šetnju po kikindskom trgu, nas troje, svako sa svojim fotoaparatom u ruci, i uhvatismo, svako za svoj račun, štogod zanimljivo.

Meni ova vrsta fotografije ide sve bolje. Izgleda da mi pomaže i društvo saboraca: pazi, da sam bio sam, pitam se da li bih se usudio da podignem fotoaparat na gotovs da uhvatim čiču koji je zastao da pogleda šta ima novo na fejsu. Just kidding

Jedna na dan (3-112), 20. oktobar 2013: Šta ima novo na fejZbuku...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-112): 20. oktobar 2013.”