Jedna na dan (59): 29. maj 2012.

U danu koji je za mnom,  naučio sam da HDR i nije tako bitan. Šteta. Vladan je taman počeo da se zgražava nad mojim blasfemičnim istupom…

Kada fotografišete tako da se svaka fotografija zabeleži u RAW režimu, raspolažete rezervom u kasnijoj obradi koja drugačije, u formi JPG slikanja, više nije raspoloživa. Iz mraka se izvuku detalji, svetle zone se ukrote, boje se podese prema potrebi ili nameri i fotka na kraju ispadne bolja nego da je slikana kao JPG. Cena je nešto malo više izgubljenog vremena, ali je rezultat primeren. I HDR nije potreban. Evo, gle:

Jedna na dan, 29. maj: Drvo u zalasku sunca

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (59): 29. maj 2012.”

Jedna na dan (58): 28. maj 2012.

Otkrivam da me proizvodnja omota za bombonjere smiruje. A primećujem i da se gledaoci lože na zalaske sunca. Postmoderna u svom najvulgarnijem izdanju…

Zapravo, imam tako dobar izgovor za bavljanje ovakvim scenama da nikad nećete moći da ga osporite: istražujem granice tehničkim mogućnosti očijukanja sa dinamikom na slici dok držim sunce usred kadra, a istovremeno i sam učim da održim takvu scenu u postprodukciji. Ovog puta pribegavam tehnici koju Neven naziva đavoljom rabotom, a i ja sam lično napadao neke čestite ljude zbog primene te tehnike. Dragi moji, pred vama je moj prvi objavljeni HDR:

Jedna na dan, 28. maj 2012: omot za bombonjeru

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (58): 28. maj 2012.”

Jedna na dan (57): 27. maj 2012.

Ako sam se ikad radovao kapitalnoj grešci u vremenskoj prognozi, bilo je to u danu za nama…

Priča je, zapravo, kratka: prijatelji su aranžirali proslavu rođendana svog sina na salašu zajedničkog druga. Prostrano dvorište puno životinja, šumarak, voćnjak, ko šta voli. Kad su najavili kišu tokom vikenda, umalo se nije izjalovilo. A onda se nedeljno popodne pretvorilo u najlepše moguće. A svetlo za fotkanje kao da sam naručivao. Recimo, ovako nešto:

Jedna na dan, 27. maj 2012: ćoše zlatnog sata...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (57): 27. maj 2012.”

Jedna na dan (56): 26. maj 2012.

Smirivanje. Da se pogled odmori. Da duša predahne. Da se presaberem, brate, mnogo sam zapetljao stvar poslednjih dana…

Obećao sam sebi da ću da uslikam žito dok je još zeleno, pa nikako da se desi. A potrebna su samo tri koraka: uzmeš fotoaparat, odeš u polje, slikaš žito. Sramota me da kažem, ali treba manje od pet minuta kolima. Ili petnaestak minuta biciklom. I onda:

Jedna na dan, 26. maj: zeleno žito...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (56): 26. maj 2012.”

Jedna na dan (55): 25. maj 2012.

Kad vas izvedena fotka podseti na knjigu koju ste čitali, onda je to već ozbiljna stvar. Bilo je spontano, pa rezultat nije takav zbog Pavićevog romana…

Kada sam krenuo u polje, vreme nije bilo dobro za slikanje, jer Sunce je bilo visoko, oblaci su bili mutni, svetlo previše difuzno, a vetar me je sprečavao da se posvetim nekim detaljima koje sam planirao da uhvatim. No, nije to bilo baš tako neuspešno: ponekad je trik (i) u tome da prepoznaš šta se može izvući iz fotke na kojoj svetlo nije dobro. Evo očitog primera da se ipak može:

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (55): 25. maj 2012.”

Jedna na dan (54): 24. maj 2012.

Uhvatim tako ponekad sebe u razmišljanju: postoji li razlika između urbane i ruralne fotografije? Ili je to možda u glavi posmatrača?

Kada sam poslednji put posetio Roberta, uhvatio sam ga da okopava krompir. Veli “nije mi dosta posla, pa sad još rmbam za sto kila krompira”. Ako, brate, rmbaj kad voliš, šta da ti radim ja. A dok je on tako mlatio motikom , uočio sam pritke za paradajz. Malo sam čučnuo i ugledao kadar koji se ne propušta.

Jedna na dan, 24. maj 2012: pritka za paradajz

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (54): 24. maj 2012.”

Jedna na dan (53): 23. maj 2012.

Kažu da je Bah pisao etide samo kao vežbe svojoj deci, bez ikakve posebne namere. Eh, da sam taj nivo, gde bi mi bio kraj. Ipak, etida…

Opet raskorak, ovog puta mojom krivicom. Makar se desilo da sam bio u izviđanju do mesta koje je uvek zanimljivo za foto-lov u zlatni sat. Međutim, to izviđanje se desilo bez fotoaparata. A onda sam se setio da sam čeprkao nešto po meniju fotoaparata, pa uslikao par scena na svom radnom stolu. Taman sam čitao nešto o split toning efektu i ubrzo se rodila ideja o zadatku… Kamo sreće da ovakve stvari radim češće:

Jedna na dan, 23. maj 2012: split toning exercise

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (53): 23. maj 2012.”

Jedna na dan (52): 22. maj 2012.

Još jedna sa Noći muzeja, pa dosta.

Sticajem nekakvih ne baš najjasnijih okolnosti, na poslu je neuobičajeno zatišje, pa imam dosta vremena na raspolaganju. Da nije kiše, znao bih šta ću; nije mi se zaista dalo da pravim foto-sesije po kući, a na fotografisanje po kiši se još uvek nisam odvažio. I tako, evo me gde čeprkam po arhivi da vidim šta je vredno fotke dana. Došao sam do standardnog motiva “pljas-po-čelu”, jer da ne bi ovako, zaboravio bih na fotku koju sam svakako hteo da podelim sa vama.

Jedna na dan, 22. maj 2012: dozidnica

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (52): 22. maj 2012.”

Jedna na dan (51): 21. maj 2012.

“Evo, kupila sam nešto za tvoju fotku dana”, reče Jasna na pijaci. Ali nisam slikao u nedelju, nego u ponedeljak, kad sam video da latice počinju da otpadaju…

Kod prodavaca rezanog cveća pojavile su se nekakve pitome bulke, kako sam čuo da ih zovu. Nemam pojma, nikad to pre nisam video… No, ispostavilo se kao teško za slikanje, jer kako mrdnem, tak ose zaljuljaju ti prašnici, pa fotka ispadne mutna. Na kraju nije bilo druge nego da stavim fotoaparat na stalak i, čak, angažujem daljinski okidač. A rezultat:

Jedna na dan, 21. maj 2012: pitoma bulka (?)

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (51): 21. maj 2012.”

Jedna na dan (50): 20. maj 2012.

Ako me ikad uhvatite da se priklanjam volji većine samo zato što većina čini da trivijalno postane relevantno, slobodni ste da me javno optužite za mentalni blud. Počećemo sa fotografijom.

Kad sam pre pedeset dana pokrenuo drugi ciklus “jedna na dan”, tad sam obećao sebi “svaki dan po fotografija, a ne nužno svaki dan fotografisanje”. A kad je za mnom bavljenje sa 120 fotografija izvedenih mahom u režimu “cak-cak-cak” tokom prethodne večeri na Noći muzeja, onda je dan svakako bio pun fotografije. Za oko mi je zapala fotka koju sam uradio bez blica i pod jačim zumom, pa sam mislio da je to razlog što je malčice mutna. Ali svejedno, nisam mogao da se odvojim od nje:

Jedna na dan, 20. maj 2012: Špajz sa izložbe o hrani u Noći muzeja u Kikindi

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (50): 20. maj 2012.”