Ceđenje suve drenovine

Citat dana, ovog puta aftamacki dok ja već pijuckam nešto hladno i alkoholisano na terasi fazanerije pokraj Uba, dolazi od mog Komšije °. Kad sam pročitao jednu repliku u grupi Oldwave, napisao sam mu ovo: Neću te ni pitati za dozvolu. Ovo će da ode na Suštinu pasijansa kao citat dana. A ti mi posle fakturiši kraljeve AKA royalties. I tako mi to već godinama.

Da ne postoji, trebalo bi ga izmisliti.

Zlikovci! Izdajnici! Strani plaćenici! Hohštapleri, i to belosveCki! Prodavci šargarepe na štapu! Babojepci! Šušumige! Kriminogeni faktori ovog napaćenog društva! Nosioci veneričnih oboljenja i raznih drugih ničim izazvanih sankcija! Poliglote! Mikrocefali! Probušeni ventili! Crkla vam boš pumpa na uzbrdici dabogda!Elem:

…Uostalom, iz prazne glave teško izlazi puna rečenica.

Dragan Nedeljković,
jezičara (po vokaciji)

 

Red je da pomenem i to da je ova tužna i notorna činjenica bila izrečena kao reakcija na moje pisanje o onom mamlazu koji je odredio da mostovi razdvajaju.

 

Nastavite sa čitanjem… “Ceđenje suve drenovine”

Razdvajanje, spajanje

Gospodo političari, način na koji silujete srpski jezik mi se gadi.

Ovo sam čuo nekoliko puta u prethodnih nekoliko dana, i to usput. Šta bi bilo da sam još i gledao neke vesti, pitam se. Uglavnom:

Ponavljaj za mnom... Reke razdvajaju. Mostovi spajaju. Reke razdvajaju. Mostovi spajaju.

 (bla bla bla) …preko mosta koji razdvaja severni i južni deo Kosovske Mitrovice….

 

Gospodo političari, pričate gluposti. Reke razdvajaju, a mostovi spajaju. To je toliko jednostavno razumeti da je dodatno objašnjenje izlišno.

Kada budete naučili razliku između razdvajanja i spajanja, možda čak i postanete sposobni da rešite probleme za koje ste zaduženi.

Kreteni.

Zašto imaju dobre tiraže

Sa'će buraz da ripuje ovo, pa da okači na demonoid, pa neka se narod veseli...Citat dana, sročen u vidu pitalice, dolazi posredno preko druga na fejsbuku, a autor je… ko zna ko. Što reče Peđa, narodni pripovedač… Just kidding

 

Zašto narodnjaci prodaju najviše CD-ova? Ovi što ih slušaju ne umeju da iskopiraju.

Narodni pripovedač
(via Peđa Supurović at FB)

 

Možda bih se i nasmejao, ali ne mogu da se smejem istini ma kako tužna ona bila.

Razlika između tuge i statistike

Da li bi ponekad bilo bolje da prećutimo reakciju nego da je ispoljimo onako kako smo to učinili ovih dana?Citat dana dolazi od mog druga i imenjaka:

 

One death touches us, many deaths is only statistics. What better proof than the ratio of outpour of grief for Amy vs. 85 death teenagers in Norway… If medium is indeed the message, then the news about us is not good news.

Dragan Todorović, književnik

Verovatno će neko poželeti prevod. Ajde-de:

 

Jedna smrt nas dotiče, mnogo smrti je samo statistika. Ima li za to boljeg dokaza nego ako bismo uporedili izliv tuge za Amy u odnosu na 85 smrti tinejdžera u Norveškoj… Ako ovo zaista nosi neku poruku, tada vesti o nama samima nisu dobre vesti.

Skidam kapu, brate Todo.

(Tnx Toda via fb)

Glava 13: Kraj

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k’o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

Skotovi su završili kako im sleduje, a ježić i dalje izbegava politiku.

Glava 12: Ježev odgovor

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
– Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
– Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

Trojica bukača su dobro i prošla. U politici je uobičajeno žrtvovanje ovakvih jadnika...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 11: Tri galamdžije

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
– Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

U ovoj sceni postaje jasno da lija koristi tri kretena za ostvarivanje sopstvenih političkih ciljeva. Ako su bili politički, to jest...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 10: Pred ježevom kućicom

Stigao je kući, ne sluteći da ga prate...

Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
– Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi’!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!

Nigde se ne spava tako dobro kao kod kuće...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 9: Divlja svinja

Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
– Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda, bogovski krka?!
– Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa- budalu!

Spontane PR tehnike su dovele do toga da sto puta ponovljena glupost postane pametna izjava.

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 8: Medo

Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
– Sumnjiva žurba – medo ih gleda –
možda ste našli jezero meda?
– Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat’ ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

Uz šalu vreme leti. A i manje misliš na to da si gladan...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)