Kakva su to vremena došla, zaboga miloga.
Jedino mi nije jasno šta ako se sistem zaboboči, prekine se update na pola posla ili se zezne firmware.
(Via)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Najbolji pokazatelj smaka sveta
Kakva su to vremena došla, zaboga miloga.
Jedino mi nije jasno šta ako se sistem zaboboči, prekine se update na pola posla ili se zezne firmware.
(Via)
Kako se odnosite prema greškama koje ste napravili i kojih ste najzad postali svesni? Gurate li to saznanje pod tepih ili to koristite kao priliku da napredujete kao misleće biće? Pogledajte jedno sjajno predavanje sa TED konferencije o tome.
Ajde-de: poslednja rečenica implicira da je svaki čovek misleće biće, a to je pogrešno. Po mom bolnom saznanju, čak i oni koji umeju da razmišljaju ponekad namerno isključuju osigurače, jer su kukavice i ne žele da prepoznaju stvarnost.
Ali to je samo jedan vid poricanja. Mnogo su gori oni koji ne preduzimaju ništa jer tako minimizuju verovatnoću greške. Drugim rečima, nastaje sindrom “Zoran Lilitj”, za koga smo donedavno (tačnije, do onih idiotluka koje je ispričao o svom prijatelju iz Libije) svi držali da je najperfektniji političar u istoriji moderne Srbije. Pa naravno da jeste: nije se mešao u svoj posao, pa nije ni mogao da pogreši. Ako nije grešio, nije ni čudo što oko sebe širi utisak osobe čiji broj cipela vodi mrtvu trku sa njegovim IQ brojem.
I Google se pridružuje skretanju pažnje na 22. april, Dan planete Zemlje. Ovog puta Google doodle je sjajna flash animacija. Kada se zateknete na glavnoj strani upita, mrdnite mišem tamo-amo i primetićete kontekstualni odziv.

(Via)
Upravo videh informaciju na blogu Svet nauke, inače bi mi možda promaklo. Preporuka više za taj sjajni blog.
Iskreno, malo je toga što bih ja mogao da kažem, a da se ne ponavljam bez veze: skoknite na taj prilog o Danu planete Zemlje, a ne propustite ni prošlogodišnji članak. Moj komentar je izlišan.
Takođe, skrećem pažnju na matični sajt inicijative Earth Day 2011 – to je mesto da naučite, saznate više ili se barem zabavite sjajnim sadržajem. Mada, nije ni vreme ni tema za zabavu: vreme je za brigu i akciju.
Nisu potrebne bogzna koliko složene akcije: ako svako učini po malo, biće to u zbiru mnogo. Idite ponekad pešice ili biciklom umesto kolima. Ponesite ceger na pijacu umesto najlon kese. Tokom leta sušite kosu na prirodno, a ne fenom. Investirajte u bolju izolaciju svog doma. Poklonite svoj kućni štampač nekoj školi, a vi pređite na štampanje u PDF. Naterajte svoju okolinu da klasifikuje i reciklira otpad.
A ako nikad niste zasadili drvo, obećajte sebi da ćete ove godine negde to učiniti.
Ako niste u prilici da učinite bilo šta slično barem sutra, a kamoli svakodnevno, makar se setite one parole koja je već stara, ali nikako da se otrca jer postaje sve aktuelnija iz dana u dan:
Ovu planetu nismo nasledili od roditelja,
nego smo je pozajmili od svoje dece.
(Via)
Kako se budi mačak Toša? Budite obazrivi, može da bude prgav.
Zašto ga gazdarica davi i budi, to nismo skontali. Verovatno gaji neke suicidalne tendencije.
(Via)
Dok se priprema sledeći tekst u ciklusu Mojih 125, prethodi malo zagrevanje najubojitijom numerom sa albuma o kome pričam ovog puta.
Kad čujem gitariste poput Richarda Thompsona, setim se one krilatice: kad je neko lud, tu nema pomoći.
Ova izvedba Hard on Me najluđeg gitariste na svetu je zabeležena pre samo četiri dana… Deset minuta potpunog cirkusa.
Istina, ova izvedba i dalje ne prevazilazi onu verziju odsviranu u Austinu, na kojoj Denny Thompson (koji je smao prezimenjak, ne i rođak) dva minuta uvijao kontrabas u čvor, odvezivao ga, vezivao mašnice, igrao kolariću-paniću i usput učinio da nam svima brada bude elegantno opuštena ispod otvorenih usta niz koja se, nimalo suptilno, sliva slina.
Treću priču o mojih 125 ćete čitati tokom uskršnjih praznika.
Volite li optičke varke? Kojekuda po netu možete naći solidne kolekcije primera. Na ovu kolekciju me je uputio drugar, pa delim link sa vama.
Optičke varke imaju različito objašnjenje. Ponekad je reč o nesavršenosti oka, poput iluzija u kojima je potrebno da se zagledate u neku tačku pre nego što se efekat ukaže. Meni su daleko privlačnije one varke koje su posledica pokušaja našeg mozga da ispravi ono što oko vidi. Evo nekih primera nađenih na stranici Yahoo! Games:

Nastavite sa čitanjem… “Kad mozak odbije da vidi kako jeste”
Sledi elaborirani šematski prikaz otklanjanja onog ružnog zvuka iz diska.
Efikasno rešenje! Moram priznati: ovog se nikad nisam setio.
(Via)