Odavno se kanim da okačim ovu stvar. Reč je o jednom od najboljih gitarskih radova koje je progressive rock iznedrio onih plodnih godina, ranih sedamdesetih. Slušaj glasno i posebno obrati pažnju na cirkus koji počinje negde na 6:12.
Category: Fonoteka
Šta slušamo ovih dana. Takođe, šta iskopavamo iz kamare fonograma…
Zar nije sramota?
Zar nije sramota da smo zaboravili na pionire žanra? Uvek treba imati na umu one koji su probijali put za druge. Rock’n’roll je nekad bio avangarda, a Fats Domino jedan od avangardista. Čak i ovakva izvedba iz nekakvog filma (izvinite, ne znam kog), koja bi se iz današnjeg ugla smatrala krajnje mekanom, nekad je bila tumačena kao anarhija.
Opet ovde, opet ti
Ancora qui, ancora tu
ora però io so chi sei chi sempre sarai
e quando mi vedrai ricorderai…
Elisa Toffoli je pop pevačica iz Italije, poznata pod prostim imenom Elisa. Navodno, uglavnom snima na engleskom, što ne bih znao reći jer sam s pažnjom čuo samo jednu jedinu pesmu iz njenog opusa – na italijanskom – i ostao ushićen izvedbom. Reč je o prekrasnoj baladi “Ancora qui” (“Opet ovde“) koja je upotrebljena u filmu Django Unchained, najboljem filmskom ostvarenju koje sam gledao u poslednje vreme.
Marija u sedam osmina
Nešto se mislim… Pa zar je tako teško pronaći nešto što izaziva onu slatku jezu pri slušanju? Pazi sad.
A kao da je potrebno išta da se priča. Jedino…
Telo i duša
Ko je mogao da pretpostavi sled događaja…
Dve potpuno različite struje u pristupu pevanju su se sastale i stvorile nemoguć rezultat: remek delo. Ovaj ostaje da truli na zemlji, dok je bog uzeo Amy verovatno baš zato što je otprevala ovo, ovako. Jeza.
Crveno vino (a ne crno)
Ko je mogao da pretpostavi da će da radi i danas, posle trideset godina…
Dok okolo seku vene obeležavajući Svetog Valentina, trgovačkog sveca, ja ću samo da vas podsetim da se danas obeležava i Sveti Trifun, zaštitnik vinogradara, vinograda, vinskih podruma i, gle čuda, vina. Danas je dan kad se vino najzad proba kao vino, a ne kao šira ili božole. E, pa ko današnjeg vina bude imao do Božića, taj je pravi gazda. Ali, to je neka druga priča: daj malo muzike na ovu stranu. Deder da se prisetimo nečeg od najboljeg što su belci uspeli da sklope u procesu kupovine reggae ritma.
Ubica Kortez
Ne pitajte me zašto kasne prilozi i ne pitajte me zašto biram ovu numeru večeras. Ako je za utehu, onda primetite da sam našao najčistiju verziju pesme sa liste koju Youtube pokazuje… Jeste, saslušao sam sve. I opet ću.
Pojačaj.
Rekao sam, pojačaj.
Ožiljci iz prethodnog života
I was so down… I had completely lost my way
When I hit Broadway I began to realize
That all they are are scars from another life
Pošteno da vam priznam: od časa kad sam prvi put čuo za ime Michael McDermott do objavljivanja ovog priloga prošlo je svega oko četiri sata (gracias, hombre!). I šta da vam kažem drugo, nego da mi je žao što za to ime nisam čuo ranije. Ali šta je, tu je. Hajde da naučimo nešto danas.
Venera
Danas se prisećam hitića iz doba singlića, iz vremena kad je sve bilo dovoljno naivno da bi smelo da se izrazi u deminutivčićima. Grupa Shocking Blue je prototipčić takve muzičice: ovaj holandski bend je imao svojih pet minuta (tačnije: tri minuta) te 1969. godine.
Nebeski pilot
Danas krljačina. I to ultimativna, što bi rekao Bajro.
I tako, sedimo sinoć Marinko i ja, pa de dokačismo Erica Burdona, pa pomenusmo i koncert u Domu sindikata u Beogradu 2006. godine. I taman on reče kako se gorko kaje što nije pohodio koncert, kad ja veoma neobzirno nastavih da mu prepričavam lični doživljaj interpretacije numere “Sky Pilot“, što je bio trenutak koji ću pamtiti dok sam živ… Ili barem dok ne pobrljavim. Nema druge nego da se iskupim Marinku nalazeći interpretaciju iz iste godine i sa istom ekipom, mada ovde fali doživljaj pripreme za ovaj čas…