I kao što rekoh juče, ove nedelje ćemo u popodnevnom terminu slušati dobru muziku za velike dečake. Danas je na redu poslastica: autorski rad jednog od najvećih rock virtuoza basa (u svim oblicima) i hiperbatine po imenu Chapman stick. Elem, album Resonator je prvi kompletno autorski rad Tonyja Levina. Slušamo numeru koja otvara album u maniru “šaka u čelo; ko ostane na nogama, pričaće”. Nažalost, studijski rad je povučen sa Cevke, a ovaj koncertni zapis nije optimalne dinamike, ali razumećete o čemu je reč, jer i živa svirka je vrlo dobra.
Category: Fonoteka
Šta slušamo ovih dana. Takođe, šta iskopavamo iz kamare fonograma…
Macca!
Danas je 70. rođendan najveće žive zvezde rock’n’rolla. Da mu poželimo ugodno veče i još mnogo rođendana: zaslužio je nakon što je svetu ostavio svu tu muziku.
Istina, Paul McCartney je čovek koji je ostvario svaku moguću kompenzaciju, uključujući i onu materijalnu, za muziku koju uspešno stvara već pedeset godina. Zna se da je on najbogatiji muzičar na svetu (i jedan od deset najbogatijih stanovnika Ostrva), a neke procene idu dotle da je sada težak preko 700 miliona dolara, što bi značilo da je u životu verovatno zaradio više od milijarde. No, tako ti je to: počneš kao klinac iz kvarta srednje klase u industrijskom gradu koji svira u vreme ručka u memljivom klubu prilično opisnog imena (“pećina”), a završiš kao VIP koji sa scene dobacuje pošalice o kraljici, i to u njenom prisustvu.
Ali, čekaj malo. Između te dve tačke u životu, ima i nečega što je učinilo da Macca zasluži status koji danas ima.
Umal’ se ne ošišah
Ove nedelje ćemo slušati muziku za velike dečake.
Bez daljeg, ovo što danas slušamo je jedna od najvećih pesama u istoriji rock’n’rolla. Ovog puta zamalo-pa-originalna verzija: audio-zapis koji slušamo je jedna od radnih varijanti pesme “Almost Cut My Hair” uhvaćenih na sesijama snimanja albuma Déjà vu. Ovaj zapis je objavljen na četvorostrukoj CD kompilaciji “CSN” iz 1991.
Pokazaće se svašta kad jednom budem pričao o albumu Déjà vu. Uh, moram da se vratim pisanju…
Sedam dana
Ama, ne što je danas nedelja, nego što mi je trebao zicer za seriju koja je tekla tokom ove nedelje… Danas slušamo jednu od “tvrdih” numera grupe EKV, i to živi snimak, kao što to dolikuje pravim bendovima.
Da li je sve rečeno o onome što je nesrećni Milan Mladenović ostavio svetu?
Kumova slama
Danas kovertiramo jednu numeru koju treba slušati noću, na otvorenom, glasno. “Kumova slama” beše stvorena u vreme najkreativnijeg perioda grupe Leb i sol. Ova izvedba je snimljena u Ohridu Skoplju 2006. godine prilikom okupljanja u povodu 30 godina od osnivanja grupe. Zrnce magije u komercijalnom projektu… Šta ćete.
Šteta što se niko nije potrudio da zaokruži priču o grupi Leb i sol kao celinu. Dečurlija bi imala šta da nauči prebirajući po sadržajnom opusu grupe tokom tih 16 godina aktivnog rada. Bilo je tamo veoma svetlih momenata. A “Kumova slama” je samo jedan od njih.
Šal od svile
Darka Rundeka sam gledao uživo na sceni samo tri puta. I sva tri puta su bila za pamćenje. Danas slušamo jednu od najlepših pesama u njegovom fantastičnom autorskom opusu. A izvedba… Uh.
Svet bi bio siromašnije mesto da nije Darka Rundeka.
Posoljeni zrak i razlivena tinta
Danas slušamo najbolje od pop muzike što se pojavilo na eks-jugoslovenskoj sceni u poslednjih trideset godina. I to u živoj izvedbi svetske elite na sceni Doma sportova u Zagrebu jednog jesenjeg dana 2003. godine.
Slušaj pažljivo. Gledaj još pažljivije.
Jeste li primetili koja ekipa svira ovde?
Helena
Danas pesma kojom smo se već bavili na Suštini pasijansa. A bavićemo se još, dok je svi ne naučite.
Moji prijatelji veoma dobro znaju koju pesmu sa ex-yu prostora najviše volim: to je “Helena lijepa i ja u kiši” Drage Mlinareca. A onda, trenutak magije: 2005. godine, Dražen Vrdoljak okuplja elitu hrvatske scene da izvede veče Mlinarčeve muzike povodom dodeljivanja “Porina”, nagrade za životno delo. I na tom koncertu, pojavljuje se Kraljica i izvodi najmagičniju moguću verziju ove pesme.
Evo me, dok pišem ove redove, slušam pesmu jubilarni petstoti put i ježim se u talasima, od temena do nožnih prstiju… Ili imaš ili nemaš. Josipa ima mnogo. Ovo je toliko dobro da sam joj oprostio to što ne zna tekst.
Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.
Spavaj
Danas slušamo jedan malo kasniji rad grupe “S vremena na vreme”: ako se ne varam, ovo je snimljeno na koncertu upriličenom kao ponovno okupljanje grupe posle mnogo godina. Stoga i dodatak: fenomenalna Marija Mihajlović kao vokal. Glasovi jako dobro uklopljeni, melodija vredna pažnje, aranžman kao iz najboljih dana… Slušajte.
Moji malo stariji prijatelji se sećaju vremena kad nisam ispuštao gitaru iz ruku. E, tada sam iz inata ostajao akustičar: taj oblik minimalizma mi je bio po volji zato što akustika najlakše i najbrže raskrinkava folirante… E, zbog toga mi ova pesma tako dobro leže: iz ove kože se ne može. Ako se ikad budem vratio aktivnom sviranju, biće to ovakva muzika.
Etida
Pesma koju danas slušamo predstavlja sam vrh literature domaće popularne muzike. Otkad se ovo pojavilo pre par godina, vode se beskrajne diskusije o tome ko je bolji pevač – ili barem ko je bio bolji od dvojice (među ukupno pet pevača) koji su ostavili traga u Korni grupi.
Dado Topić ili Zlatko Pejaković, pitanje je sad.