Ako ste se nagledali kaubojaca poput mene, onda ste potpuno familijarni sa rečju mustang. Za neupućene, to je divlji konj kojeg su jahali indijanci. A i kauboji, kada su morali. Smatra se da su konje u Ameriku doveli španski konkvistadori.
U filmovima su predstavljani idealistički – bili su sinonim za Divlji zapad, a plenili su lepotom, gracioznišću i brzinom.
Teško da je nekoga od nas mimoišao neki od “malih bogova” koji žive u našem okruženju. To su oni tipovi koji neprestano pričaju, sve znaju i u sve se razumeju, mogu da voze trotinet a i avion, povalili su toliko žena da im se broja ne zna i ko zna šta još… Njihova (ne)dela su, obično, u suprotnosti od onoga čime se hvale, a autoritet im se zasniva na izazivanju straha kod nejači.
Prošle nedelje ponovo sam se zabavljao dobro poznatom igricom “otkrivanja raritetnih i nenabavljivih snimaka”. Kažu ljudi da za album Show Me a Rainbow (1969) meni nepoznate pevačice Pauline Filby treba odvojiti popriličnu svotu u čvrstoj valuti da bi se posedovao. No, kako je kriza i kod mene, a ne samo u svetu, ne navlačim se na takve štoseve. U više navrata sam se opekao oko sličnih izdanja, pa sam u jednom potezu rešio nedoumicu.
Jedan od mojih najstarijih virtuelnih prijatelja na Facebooku je Đorđe Ilijin. U stvari, on i ja se posredno družimo decenijama, praktično od trenutka kada sam 1978. godine kupio prvi album beogradske grupe Tako. Muzika ove grupe, uz onu koju je iza sebe ostavila još jedna o kojoj se malo govori, Igra staklenih perli, brzo se preselila u legendu.
This is the end of the age of the innocent
One more game before they go
This is the end of the age of the innocent
What will we leave them with
Suppose we’ll never know
Ne, neću da se bavim politikom. Rešio sam da tokom ovog kruga političke groteske apstiniram od cinizma i zabijem glavu u svoju brigu. To što sam zabrinut za svoje dete i svu decu iz svoje okoline, druga je tema. Ovog puta se bavim fenomenom čoveka čiju muziku neizmerno volim i koji je relativno nedavno objavio pesmu pod ovim naslovom.
Poslušajte. Poslušajte lagano, strpljivo i bez ikakve predrasude, ako nije previše da tražim tri stvari u jednom pokušaju (i četvrto: pojačaj to malo, jebote!). Mislim da će se isplatiti.
Retoričko pitanje za danas glasi: kako je moguće da Jeffu ni posle više od pedeset godina na muzičkoj sceni (i preko sedamdeset na životnoj) nije ponestalo ni trunke entuzijazma da gura dalje, i to u onoj niši u kojoj je jedan i jedini, van svih kategorija?
U vremena kada po televizijskim programima nismo viđali starlete, pevaljke i mutave voditeljke koje ne znaju da sastave čestitu proširenu rečenicu, nije bilo čoveka u SFRJ koji nije znao za Miću Orlovića, Olivera Mlakara, Dušanku Kalanj, Dunju Lango… Bila su to lica koja su plenila šarmom i rado smo ih puštali u svoje domove.
Da smo kojim slučajem živeli u Ujedinjenom Kraljevstvu, svi pobrojani ne bi mogli da se mere sa popularnošću jedne osobe – Cille Black.
The War on Drugs je izraz koji koriste američki političari i vlada u kampanji sa ciljem da se suzbije trgovina psihoaktivnih supstanci. Istovremeno, ova inicijativa obuhvata i skup mera koje bi obeshrabrila proizvodnju, distribuciju i potrošnju pilula za lilule, sve u skladu sa UN i Svetskom zdravstvanom organizacijom. To što je u nekim USA saveznim državama legalizovana proizvodnja i konzumacija “trave” kao da nema veze sa svim ovim što se javno proklamuje. Bitno je ko proizvodi, prodaje i kontroliše ovu delatnost.
… i ne puštaju me poodavno. U stvari, kada sam prvi put poslušao album Petera GabrielaPassion: Music for The Last Temptation of Christ (1989) bio sam toliko oduševljem sadržajem ove filmske muzike da sam svoju prvu radio emisiju započeo baš ovom pesmom. Ne znam koliko se dopala mojim tadašnjim slušaocima, ali mi se niko nije žalio.
A i da se neko žalio, ne bi mu mnogo pomoglo. Mikrofon je bio u mojim rukama. Danas bi se reklo MC Zoća.
O liku i delu Neila Younga smo mnogo puta pisali pa nema potrebe da ponavljam koliko je značajan kao autor i izvođač. Njegova karijera je prošla kroz mnogo različitih faza, a i on sam se pokazao kao neobičan, svadljiv i kontroverzan čovek nezgodnog karaktera koji je spreman da povlači neočekivane poteze. Početkom osamdesetih izdao je neobičan album Trans (1982) koji u njegovom bogatom opusu spada u najgore ocenjene (kada su američki recenzenti u pitanju), a ono što piše o ovom albumu na Allmusicu koji pretenduje da bude referentan je prava bruka.
Red je da celu priču oko tog albuma revalorizujemo.