Zapravo, nije, nego sam ja odlučio da to tako primim…
Da se prisetimo legendarnog filma “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića.
Obratite samo pažnju na facu doktora (Ljube Tadića).
Vratićemo se ovom filmu uskoro.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sedma umetnost će opstati. Uprkos Holivudu.
Zapravo, nije, nego sam ja odlučio da to tako primim…
Da se prisetimo legendarnog filma “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića.
Obratite samo pažnju na facu doktora (Ljube Tadića).
Vratićemo se ovom filmu uskoro.
Mali post scriptum postu od nedelje…
Komentar, verujem, nije potreban. Osim male, malecke, sićušne sitnice da ni sad nije drugačije. Ali, to ste znali i sami.
I kao što rekoh: ne bi bilo lako pobrojati sve fenomenalne uloge u seriji “Više od igre”.
A posle je sve otišlo u tri popodne. Što reče Guliver: oprem dobro!
Doduše, ne znam baš kako je to sve išlo po redu…
…uglavnom, zna se ko je ispao najpametniji i koga je sve nadmudrio.
Sećate li se TV serije “Više od igre”? U njoj je bio angažovan kompletan vrh glumišta istočne polovine ondašnje države. Koliko je briljantnih uloga tamo izvedeno? Teško je prebrojati. Evo jedne, od broja devet do dvadeset tri.
A onda… Sledeća scena, koja mi je naterala suze u oči. Ovakve glume više nema.
I onaj fenomenalni šipak:
A televizija? Posle su doveli onog majmuna i dali mu monopol na pisanje scenarija u serijama u kojima su se utrkivali ko će lošije da glumi; i taman kad pomisliš da ne može gore… A onda je sve otišlo u tri popodne (iliti 3 pm, što bi rekli Ameri). Šipak i njemu.
Nema potrebe za velikom najavom: velemajstor glume u akciji.
Paju Vujisića sam već predstavljao, a biće toga još. Neki smatraju da je “Šešir profesora Vujića” njegov vrh. Ja mislim drugačije: isečke iz uloge koja je njegov magnum opus videćete sutra na Suštini pasijansa..
Nisam verovao svojim očima i ušima. Ali, ko sam ja pa tek tako paušalno da verujem sebi? Kakvo je ovo ludilo!
Reč je o prvom, kratkom filmu Srđana Karanovića. Srešćete ovde i neka poznata lica ![]()
Komentar je izlišan.
(Tnx Marinko)
Spadate li u one koji mrze ponedeljak? Meni je odavno svejedno koji je dan u sedmici, dok god znam kad je nedeljni ručak.
Znam za neke koji su se preračunali u odnosu na ono što im život donosi, pa su završili ovako.
It’s showtime, jebiga. Kvaka 22 koju su sami sebi napravili. Da, znam: morali su. Bla bla. Život je film. Mračni mjuzijkl, štaviše. Neki nisu imali mrežu ispod žice.
Ne znam zašto, ali uvek mi izmiče DVD sa ovim filmom. No, taj početak…
Da se prisetimo sjajnog Karanovićevog filma.
[EDIT 11.3.2012: Nažalost, taj video je povučen zbog žalbe Centar filma. Klip od minut i po. Nosite se u pizdu materinu, bre! Više neću da kupujem vaše DVD-ove.]
I šta veliš, baba, sve ti lepo posle treće rakije? I meni je, i meni…
(Tnx Marinko)
Ovih dana se obeležava 40 godina od premijere kultnog filma Paklena pomorandža (A Clockwork Orange, Stanley Kubrick, 1971). Net je pun informacija, a najzanimljiviju do sada nađenu delim sa vama.

Nema mnogo filmova u istoriji kinematografije koji su tako efikasno polarizovali publiku. Ko god je gledao taj film, završio je sa jakim utiskom, možda najjačim mogućim. Neki se kunu u film; neki ga mrze i proklinju. Ima spomeničara koji tvrde da je taj film kriv za razno nasilje (e, ti su mi omiljeni). Sledeća scena je za njih.
Nastavite sa čitanjem… “Me and my droogs had some milk plus…”
Ovaj kratki igrani film uopšte ne želim da komentarišem. Samo ću da vas zamolim da odvojite pet i po minuta svog dragocenog vremena da ga pogledate – i to je sve.
(Tnx Igor via FB)