Neće biti na odmet i jedna njegova pesma…
Uredno starjeti
Arsen Dedić
Treba uredno starjeti,
treba starjeti brže.
Najgori su oni
koji se dobro drže.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sećate li se knjiga? Nekad smo ih voleli zbog zrnca mudrosti koje su ponekad sadržale.
Neće biti na odmet i jedna njegova pesma…
Uredno starjetiArsen Dedić
Treba uredno starjeti,
treba starjeti brže.
Najgori su oni
koji se dobro drže.
Има један стари виц који се сваки час појављује поново, ко зла пара… био је спомињан и овде. Пуна верзија је затурена негде у архивама старог Сезама, а овде… ајде по сећању.
На неком пољопривредном сајму сретну се Лала и Тексашанин. Реч по реч, пиво по пиво, распричају се они, и у нека доба пита Амер
– Јел, пријатељу, имаш ли ти шта земље?
– А, фала на питању, радим три максима (ускаче преводилац да објасни), првокласна, дугмад да сејеш капуте да жањеш… А ти, имаш ти штогод?
– Е, другар, не да имам, него кад седнем ујутро на трактор и кренем, до увече се возим и још увек сам на својој земљи.
– Разумем те потпуно, имо сам и ја таки трактор, једва сам га увалио некој будали.
Већ смо се овде питали ко смишља те вицеве. И о кретању идеја кроз човечанство – где настају, ко од кога копира и ко ће то знати, јер по начелу истовремености оне најбоље настају на више места истовремено.
Е сад после два линка, једног на чланак о изумитељима вицева и једног о СФ идејама, питате се куд сам кренуо. Па, право тамо.
U svetu u kom se čini da je sve toliko lomljivo da čak i blagi dodir može da naškodi, sujeta je osobito krhka tvar. Viktorijanski gospodin se nije pokazao baš kao džentlmen prema naivnoj seljančici… Zapravo, da li je ona baš tako naivna kao što se čini u prvi mah?
Nikad neću prestati da sebi postavljam pitanje, kako osoba dođe do zaključka da je sad, evo baš sad, nesumnjivo, sad, kucnuo čas da treba zaklati suseda? Ubiti ga kao da je kuca? Sad, ili nikad? Pomoli se bogu, egze-kucnuo je čas! Mistična poruka spolja? Banalna poruka iz centra? Nalog iznutra? Egze-kucnuo je strašni čas…
Sunčeva eklipsa je pojava pomračenja Sunca. Jedna bezopasna, zanimljiva i lepa prirodna pojava. Totalno pomračenje Sunca posmatrali smo iz regiona Horgoša poslednji put 11. avgusta 1999. godine. Sumanuti pojedinci iz političkog i javnog života videli su u toj pojavi predznak svog sunovrata, ali i šansu za novo zaluđivanje građanstva. Rekli su, sramno: begajte u podrum! Poverovala je, dobra većina nesrećnih ugroženika. Te nisu poginuli od eklipse. Ostala je reč: eklipsati. Kao, tobož, lipsati od eklipse.
Jasno je što jedan Starkelja želi da bude Mladić; ali zašto Mladić želi da bude Čiča?
Srpkinja je rekla:
Još od Stevana Sremca
Književnost nam je bez premca.Profesor fizike
Držao je pridike:
Od bauka prirodnih nauka
Otrgao nas je Tesla Nikola;
Sam je popio pehar znanja
(dobro, do pola).
Nastavite sa čitanjem… “Vukotinjanje (XIX): KAKO SMO SE FOLOVALI”
Konkord ide brzinom od dva maha. Naši avioni idu na mahove.
Zbog jake zubobolje uputio sam se lekaru. U Domu zdravlja, međutim, zatekoh sablasnu tišinu. Tek kad otvorih peta vrata, videh prvu osobu u belom mantilu. Bio je to primarijus Vrzić. Na mišici je nosio crvenu traku sa natpisom: dežurni. Jedva da me je i pogledao; nastavio je da stilizuje svoj plakat za štrajk. Kako mene tog časa nije zanimao dežurni, već ažurni lekar, nervozno sam prekinuo njegov stvaralački trans: Boli me zub! Začuđeno me je pogledao i kontrolisano rekao: Vi ili ste neinformisani ili neuračunljivi. Ako je u pitanju prvi simptom, ponoviću: ne radimo. Ne daju nam platu. Protest, brate. Ako je u pitanju drugi simptom, prosto izađite – psihijatrija je zaključana. Zub? Pa to je smešno! Vidimo se za tri meseca, eventualno. Gde da nađete štrajkbrehera za tu sitnicu? Da ste bolje razmislili ne bi iz solidarnosti ni zakucali…
Nastavite sa čitanjem… “Vukotinjanje (XVIII): DREKA BEZ POVRATKA”
A osveta njina, crkvena će biti!
Jedne sunčane nedjelje u maju
Dok sa prozora gledaš rosne bukete jagorčevina
I sa terase dopire lahor krenuo iz daleka
Ti se mrštiš jer znaš:
U podrumu kupus zaudara.
Nastavite sa čitanjem… “Vukotinjanje (XVII): GLAVE SA DNA KACE”
Razlikujmo europski i europski život!
Poznajem čoveka koji ima časnih šezdeset godina. Završio je elektrotehnički fakultet u vreme kad dekani nisu dolazili u kabinet sa batinašima. Doktor je elektrotehničkih nauka. Saradnik u uglednim svetskim časopisima. Napisao je tri dobre knjige o problemima energetike. Čuo sam ga da govori četiri svetska jezika, a služi se sa još tri. Nikada nije bio član partija. Ima sjajnu porodicu. Uviđavan, ne znam čoveka u Beogradu koji bi o njemu rekao ljutu reč. Nije isterivač pravde, ne popuje. Pošten je. Srbin je. Komunisti ga nisu predlagali za ministra energetike. Nacionalisti ga nisu predlagali za ministra energetike. Demokrate ga nisu predlagale za ministra energetike. I znate li u čemu je krajnja poenta zamešateljstva? Nudim vam dil: samo u Beogradu postoji pedeset sličnih eksperata i ljudi svetskog nivoa. Biće tučeni od svakog nespecijaliziranog ratnog hirurga za položaj ministra energetike. Ni jedan pokret za sebe nikad nije rekao da nije demokratski. Zaustavimo demokretenizaciju!

U nepreglednom svemiru, zadesilo se zrnce prašine na kojem se razvio čudni oblik života. Tamni mali globosomi su počeli da se repliciraju brzo, a počeli su da pokazuju i prve znakove inteligencije.
Ide Draža preko Romanije
Očito zabrinuti,
naši i strani pjesnici
javljaju: nadiru varvari.