Jedna na dan (3-24): 24. jul 2013.

Snishodljivost kao kategorija uspeha…

Slučaj je hteo da sam tokom godina upoznao umetnike raznih fela, možda ponekad čak i sebe neskromno svrstavao među takve, da bih konačno zaključio da je umetnost kategorija koja za cilj ima nameru ima da ostavi iskaz, za razliku od kiča, čiji cilj je da povlađuje sa ukusom plitkog pristupa lepom, te je došao čas da nekako završim ovu rečenicu pre nego što se neko seti da je ovakvo pisanje čista prdačina koja tek u tragovima tehnike (nažalost, ne i stila) podseća na roman “Jesen patrijarha” Gabrijela Garsije Markesa, što nikako ne treba shvatiti kao poslednju nameru, već kao… Ama, šta ja tu serem, daj tu fotku ovamo.

Jedna na dan, 24. jul 2013: Fotografija od milion dolara

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-24): 24. jul 2013.”

In memoriam: Dragan Babić (1937 – 2013)

Nikad ne znamo gde nam šta stoji…

Pa tako nismo znali ni gde su nam najpametniji ljudi. A i da smo znali gde su, ne bismo znali šta ćemo sa njima.

(a pogledajte i ovo)

Dragan Babić, učitelj čitanja između redova, otišao je na Neko Bolje Mesto. Izvesno, on je bio na mnogim dobrim mestima, ali je pritom uvek ostajao džentlmen. Znao je da objasni ono što većina drugih čak i ne vidi. Nismo naučili dovoljno da bismo o njemu mnogo govorili. Nama na sramotu.

Jedna na dan (3-23): 23. jul 2013.

Dan je bio prilično intenzivan, a centralno dešavanje beše susret i vreme provedeno sa dragim prijateljima. Otišli smo zajedno do simpozijuma Terra, koji se (kao i svakog jula) upravo održava u Kikindi. Tamo smo se dali u intenzivno fotografisanje, a jedna od mojih beleški odande beše i ova.

Jedna na dan, 23. jul 2013: Čovečuljak

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-23): 23. jul 2013.”

Depresivna

Sedim večeras sam sa sobom, smišljam šta bih napisao za sutra kad zazvoni telefon. Naravno, dece se to ne tiče jer uglavnom njih zovu, ali ja sam dežurna sekretarica. Thinking smile

Moj komšija Milence, k’o da sam mu žena, odsečno naredi: Ajd’, dođi!

Znam ja šta me kod njega čeka: čašica, po starom šumadijskom običaju jer on je pravi domaćin, i čašica empatije. Bijući sebe sve petama u dupe, odem. Valjda će, čašicu po časicu, proraditi i ta prokleta inspiracija. Sarcastic smile

I, da bi ugođaj bio baš kako treba, Milence, kao pravi komšija i okoreli roker, koji je odavno skratio kosu da mu je unuci ne bi mrsili, pusti radio…

Nastavite sa čitanjem… “Depresivna”

Jedna na dan (3-22): 22. jul 2013.

Moj omiljeni Indijanac upravo proživljava poslednje leto slobode u svom životu, jer septembra kreće u školu. Zato mi je specijalno drago kad ga vidim kako pravi razne cirkuse koji i pripadaju, što bi ono rekli globalisti, uobičajenom portfoliju jednog sedmogodišnjaka. Tokom ranog popodneva, došao je da se pohvali u vezi sa svojim novim projektom: dok se formira voda u montažnom bazenu u dvorištu, on je pripremio rekvizite za podvodne delatnosti.

Jedna na dan, 22. jul 2013: Priprema za podvodne aktivnosti

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-22): 22. jul 2013.”

Samac

Neke pesme imaju baš čudnu sudbinu: bljesnu, pa nestanu, odstoje neko vreme u naftalinu, pa ih se neko ponovo seti, dožive razne interpretacije… Neko ih ispolira, neko rasturi na sitne komade do neprepoznatljivosti i neslušljivosti.

A neke velike pesme završe kao B-strana singla, poput ove.

A ponekad se desi da su B-strane singlova bolje nego nečiji čitavi albumi! Disappointed smile

Nastavite sa čitanjem… “Samac”