Jedna na dan (3-21): 21. jul 2013.

Edit: ne valja spavati i pisati u isto vreme. Kad sam objavio ovaj prilog, u njegovom naslovu je bio označen 22. jul, a ne 21. jul…

Na slici su samo dva Canon DSLR-a: treći nije mogao da stane u kadar, četvrti je bio u mojim rukama, a peti je bio dva minuta od stizanja u restoran. Rečju: kanonada!

Jedna na dan, 21. jul 2013: Kanonada

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-21): 21. jul 2013.”

Recite ribama da sam se vratio

“Osim boje, mirisa i ukusa, neodvojivi, suštinski elementi whiskyja su i istorija, tradicija i dostojanstvo. Mnoge uzbudljive i romantične povesti, stotine godina, nebrojene generacije kraljeva i podanika utkane su u sagu o najpopularnijem plemenitom alkoholnom piću na svetu, koja se neprekidno proširuje novim detaljima, pričama i proizvodima…“ – napisao je moj prijatelj Saša u svojoj kniizi “Vatra iz vode“.

Jednoga dana Saša se pojavio sa hrpom novih diskova i upitao me:

– Jesi li slušao Whiskey?
– Valjda, jesam li čitao?
– Ma, ne, jesi li slušao album Whiskey?

Nasuo sam whiskey za nas i pustio Whiskey.

Nastavite sa čitanjem… “Recite ribama da sam se vratio”

Utovar nedeljom, 21. jul

Najzad sam shvatio koncept: niko nije kriv.

Mala matura se pretvorila u ćorak: niko nije kriv.

Saobraćajni koridori nisu napravljeni, a pare za triput veći posao su potrošene: niko nije kriv.

Tijana je umrla jer je ipak bilo prekasno: niko nije kriv.

Nema para za kulturu: niko nije kriv.

Posekli šume: niko nije kriv.

Kriminalci dobijaju uslovne kazne dok čovek ide u zatvor jer je spasao mače: niko nije kriv.

Parama na Kipru se uđe u trag, a onda odjednom nikom ništa: niko nije kriv.

I dalje plaćamo gas kao da ga pakuju u kristalne boce od pola litre: niko nije kriv.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 21. jul”

Pustinjska ruža

Sa nekog od svojih putovanja, Ćale mi je doneo trandžu. Ne onakvu veliku kakve crnci nose na ramenu po raznim filmovima dok se gegaju scenom u ritmu muzike za ples, ali dovoljno dobru da ‘vata sve živo što ti pada na pamet. U to vreme to je bilo kao da me je neko priključio na Internet. Trandža se gasila samo u trenucima kada je nestajala struja, a ja sam provodio sate menjajući stanice, slušajući egzotične jezike i, naravno, muziku.

Nastavite sa čitanjem… “Pustinjska ruža”