Potrebna je jedna. Samo jedna.
Nedovoljno često se setim tih reči mog druga Nevena. On je čovek koji samog sebe mora da namoli da pritisne okidač svog fotoaparata. I da vidiš, ta filozofija mu uspeva: da bi uopšte fotografisao, što je nešto više od pasije u njegovom slučaju, Neven sebe dovodi u situacije vredne fotografisanja. A kad nađe “tu jednu” u toku sesije, to je to: oduva posmatrača.
E, pa seti osam se toga večeras, kad sam pregledao fotografije koje sam načinio na gradskom trgu u Kikindi. Ispade jedna vredna deljenja – ali ta jedna, to je ta.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (309): 2. februar 2013.”


