Na visokim potpeticama

A sad poslastica, ovog puta iz muzičke niše koju najviše volim: progresivni rock Ostrva s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. A u toj zoni se znalo ko su pravi, veliki majstori. Berba 1971. beše zanimljiva u istoriji tog žanra. A jedan od naslova koji su obeležili tu godinu bio je i Low Spark of High Heeled Boys grupe Traffic. Ako niste slušali taj album, baš šteta, ali nikad nije kasno da ispravite taj propust. Hajde da čujemo živu izvedbu naslovne numere iz 1972. godine; ako se ne varam, ovo je jedini sačuvani video-zapis iz te faze rada grupe i to ga čini posebno vrednim.

Nego, da li ste primetili nešto?

Nastavite sa čitanjem… “Na visokim potpeticama”

Od poštanske markice do CD-a

Ni mi, Srbi, nismo imuni na “navlačenje” povijesti istorije na svoju vodenicu. Al’ to je već poznata izreka o oku, trnu i balvanu.

kulturno-istorijski spomenik, je l' te? Ima tome nemali broj godina kad sam duže vreme bio prilično ogorčen i jalovo besan saznanjem da Pošta Srbije ne želi da pošalje moju razglednicu dok uz poštansku markicu ne doplatim iznos od osam dinara za Hram Svetog Save. Majku mu, ne želim da sponzorišem zidanje skadra Hrama. Hoću da pošaljem razglednicu. Neće moći bez “dobrovoljnog sponzorstva” reče ljubazna šalteruša, te podlegoh uceni. Nema veze što sam ateista agnostik, ovaj hram, odnosno Hram je (je l’ te?) kulturni, a ne verski spomenik, jer Rastko Nemanjić, poznatiji kao Sveti Sava nije bio (samo) crkvena ličnost.

Nastavite sa čitanjem… “Od poštanske markice do CD-a”

Minijaturni aerodrom…

…I to sve sa poletanjem i sletanjem aviona. Pogledajte bar malo.

Ova instalacija je deo sistema Miniature Wunderland, koji se nalazi u Hamburgu, na istom mestu gde i najveći model železnice na svetu, o kome smo odavno pisali na Suštini pasijansa.

Moj lični favorit: sletanje u “večernjim časovima”. A ako ste željni preterivanja, na raspolaganju je i drugi deo video-zapisa sa ovog mesta.

Bezbedni od zla

Još jedan proizvod bristolske kuhinje…

Kao i juče pomenuti Portishead, i Massive Attack su imali istog mecenu: Neneh Cherry. Pored toga što im je plaćala sve troškove, ona je bila ta koja je, po rečima jednog od članova: “…šutnula naše lenje guzice i uterala nas u studio”. Probe su se izvodile u sobi njenih klinaca, a rezultat je Blue Lines.

Album, koji se generalno smatra prvim studijskim delom trip hop žanra, doživeo je planetarni uspeh i dospeo na mnoge liste najboljih albuma (između ostalih i 395. mesto na listi 500 najboljih albuma po izboru časopisa “Rolling Stone”). Najzapaženiji singl odatle bio je “Unfinished Sympathy“, no danas smo se ipak odlučili za uvodnu pesmu – ako vam se njeni taktovi učine poznati, to je zato što je kompletna ritam sekcija maznuta iz Cobhamovog “Stratusa”, a ima i elemenata Hancockovog “Chameleona”.

Kako se parkira bicikl

A sada će braća Japanci da nas nauče kako se vrši parkiranje biciklova.

E, boktemazo, šta je sa ovim svetom! Nekad smo bicikle ostavljali uz bagrem, nismo morali ni da ih zaključavamo, posle su izmislili soške i razna druga čuda, pa smo posle i ključeve za bicikle morali da koristimo… Ali ovo je već mnogo, da ne kažem i nešto gore.

Jedna na dan (304): 28. januar 2013.

Ne mogu protiv onog kako ja to vidim i osećam.

Izvinite, prijatelji. Pokušali ste da me prevaspitate, pa vam nije uspelo. Ja vidim kako vidim i radim kako me nagon vuče. Slikam umesto da fotografišem, pa ako je to loše, onda je jasno kuda to vodi. Ali ja drugačije ne mogu.

Jedna na dan, 28. januar 2013.

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (304): 28. januar 2013.”

Jetka vremena

Who am I, what and why?
‘Cause all I have left is my memories of yesterday
Oh these sour times

O ovaj bend smo se ovlaš očešali na ovim stranama u prikazu grupe Get the Blessing čiji bubnjar i basista su istovremeno i članovi ritam sekcije Portisheada. Osnovan u Bristolu početkom 90-ih brzo je stekao brojne mnogobrojne fanove, no do sad su izdali samo tri albuma. Inače, gornju stvar smo mogli čuti i u špici serije “The Vice” koja se emitovala kod nas pre par godina.

Ples na vetru

Na prvi pogled zanimljivo, banalno govoreći. A zapravo poezija pokreta.

Komentar uz ovaj video je glasio da taj čiča često pušta zmajeve u tom parku u Vankuveru. To je Ray Bethell, nekad višestruki svetski šampion u puštanju zmajeva. Navodno, on je sasvim gluv, ali očigledno ume da razgovara sa vetrom. Mnogobrojni posmatrači drže ruke u vazduhu dok mu tapšu, jer žele da on vidi koliko su oduševljeni.

A duet cveća iz opere “Lakme” je čist bonus…

Nastavite sa čitanjem… “Ples na vetru”