Bluz iz kokošinjca

Juče je bio 69. rođendan Christine McVie, danas poznate kao članice grupe Fleetwood Mac (doduše, bivše – formalno nije više član benda). Bili smo pomalo nepravedni prema njoj: morala je da sačeka da obeležimo pola stoleća imena The Rolling Stones…

Numera kojom čestitamo rođendan divi bluesa i rock’n’rolla je iz ranijeg perioda, pre nego što je uzela Johnovo prezime. Christine Perfect, kako glasi njeno prvo ime, otpevala je sa grupom Chicken Shack verziju čuvene pesme iz opusa Ette James i ja danas delim mišljenje mnogih (možda čak i većine) da je ovo ključna verzija.

Nastavite sa čitanjem… “Bluz iz kokošinjca”

Зен одлучује

– Добар дан, Зене, шта се ради?

– Ево, Комшија, датирам

– Е, а што баш сад?

– Да би остало записано. Једног дана, кад будем мртав и бео, ја ћу и даље датирати. Од данас.

– Мудро. Шта вас је навело на овај чин?

– Па, некако ми жао археолога. Дођу лопови, похарају гробнице, све испретурају, и археолози се после муче да објасне зашто су нашли четкицу за зубе поред нокшира, и онда нису у стању да погоде откад датира налаз. Овако им је лакше, тачно ће да се зна да Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт датира од 13. јула 2012, по сопственој изјави. А ви Комшија, шта ви радите ових дана?

– Карирам столњаке.

Jedna na dan (103): 12. jul 2012.

Ovog puta, na redu je jedan od mojih omiljenih foto-modela…

Daša je predškolac, pa je mnogo važna i radosna; sreli smo se na trgu neposredno nakon što su joj roditelji kupili prvu školsku torbu; to je događaj koji se dešava jednom u životu. Dok smo kafenisali sa Dašinim roditeljima, gledao sam da mi ne pobegne svetlo iz sutona. A pošto sam poneo samo objektiv od 50 mm, trebao mi je neko ko će stati pred njega. Bolju osobu nisam mogao da poželim: ona voli da mi bude model. Lepo je sarađivala sa mnom i rezultat nije izostao:

Jedna na dan, 12. jul 2012: Daša

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (103): 12. jul 2012.”

Pola veka velike grupe

Danas se navršava tačno pedeset godina od prvog javnog nastupa grupe The Rolling Stones u klubu Marquee u Londonu.

Šta tu ima da se priča?

Zabeležiću samo ovoliko: nikad nisam bio veliki fan Stonesa. Bio sam na njihovom koncertu u leto 1995. godine i danas znam da je to iskustvo koje se ne može meriti ni sa čim. Bio sam glup i nisam odveo svoje devojke na koncert u Beogradu; danas se gorko kajem zbog toga.

Ako niste gledali Stonese uživo, žao mi je zbog toga.

Beninji

Živeo je usamljen dok nije našao prijatelja na neočekivanom mestu.

Da, znam: nešto ovako bizarno niste odavno gledali. Nisam ni ja.

Najcrnje od svega: postoje barem dvojica ljudi na koje me podseća junak ovog filma. Sve sa društvom, u nekom smislu te reči.

Jedna na dan (102): 11. jul 2012.

Isprobavam novu pozadinu; nešto je tamnija od prethodne. A dinje su i dalje žućkasto-zelenkaste.

Reče Jasna “jaooo, pa ja sam kupila dinju!”. Kako je rekla, ja sam zgrabio fotoaparat u ruke i značajno je pogledao. Posle par prikladnih rečenica u kojima je došlo do komparacije između mene i nekakvih monstruma, shvatila je moja draga da sa ludom nema velike diskusije, isekla tri kriške, jednu uzela za sebe i potom pobegla glavom bez obzira. A rečena dinja i dve pretekle kriške ostadoše na crvenoj tacni… Nisam časio časa, namontirao sam objektiv 50 mm, otvorio blendu na f/1.8, pa opal’. Između ostalog, ispade i ova:

Jedna na dan, 11. jul 2012: dinja

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (102): 11. jul 2012.”

Trinitrotoluen

Da citiram komentatora ispod jednog video klipa na jutjubu:

Ne možeš slušati AC/DC i ostati miran.

Pa onda, šta da vam kažem: pustite da svira i skočite na noge lagane.

Samo nemojte posle da pričate da ste se pregrejali zbog muzike za popodne.

Jedna na dan (101): 10. jul 2012.

Još jedna tema oko koje se kanim već godinu dana…

Još odavno sam video kako se od jedne fotke pravi kolaž: posebno je uspešno kada se primeni nad fotkom neke zgrade, mosta ili sličnog građevinskog objekta. Ukoliko je polazna fotka dovoljno jaka, postoje načini da se simulira slika koja izgleda kao da je sastavljena od više malih. Držao sam to u glavi manje-više stalno, a li bio sam lenj da zasučem rukave. Pošteno da priznam, nisam toliko ni vešt u radu sa maskama, slojevima za podešavanje u Photoshopu, pa sam izbegavao da se pravim pametan… A onda sam prethodnog jutra, prelistavajući fidove u Google Readeru uz prvu kaficu, naišao na how-to prilog na blogu časopisa Digital Camera World koji opisuje varijaciju tehnike simuliranog kolaža (zapravo, simulaciju kontaktnih kopija). Nije bilo druge nego da pokušam i sam… Tačno sam znao koja će to fotka biti: jedna koju sam ulovio tokom šetnje u zlatni sat na gradskom trgu u Kikindi prošlog maja. Evo rezultata:

(pogledajte veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (101): 10. jul 2012.”