Насумица 1974.3

Иако још нисам знао како ће испасти дуга таванска експозиција од прошлог пута, наставио сам истим правцем. Јер, фоткало се у ролнама, тих 36 снимака је био период између рада и резултата. Није било тог екранчета да се на како-тако прегледа претходни снимак, него чекај да стигне са развијања. А онда прошао воз, променило се светло, прошло пар недеља, некад и више.

Охрабрен тако непознавањем резултата првог покушаја, кренем одмах на следећи. Срећом је клуб имао просторије близу центра, па смо госпоја (тада само девојка) и ја свратили до клуба, узели статив, и попели се у једину стамбену новоградњу у центру. Тј на њу, то ваљда и данас има терасу уместо крова. Тада је могло да се уђе тек тако, ваљда је то била та тоталитарна репресија. Те сам одвалио један пејзаж.

Мало има снимака из тог периода које сам пресликавао више пута. Овај, међутим, двапут, и то уз допунску обраду дакле подрезао сваку боју посебно са обе стране, па онда још подесио и збирну кривуљу осветљења. Ни тако нисам добио оно што сам тада хтео. Прва преснимка је била сувише верна оригиналу – бледуњава и још прљавија.

Nastavite sa čitanjem… “Насумица 1974.3”

Ostade zgužvano u kariranom kafanskom stolnjaku

In memoriam:
Charles Aznavour (1924 – 2018)

Na šturu agencijsku vest da je preminuo Aznavour, samo sam se zaledio. Jer, on je bio poseban čovek, ne samo za mene. Na ovom mestu sam već jednom napisao: voleli mi šansone ili ne, ovom autorskom/pevačkom gigantu ne može se sporiti ono po čemu je najpoznatiji. To su neverovatan šarm i harizma, koju retko ko poseduje u tolikoj meri, kao i emotivno izvođenje koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Pustio sam kolekciju njegovih pesama i nasuo sebi jednu šljivovicu da popijem Maestru za dušu, kao što je red i običaj u ovim krajevima.

Nastavite sa čitanjem… “Ostade zgužvano u kariranom kafanskom stolnjaku”

Zar nisam

Skoro da je 50 godina kako sam se upoznao sa radovima Sir Rodericka Stewarta. Slobodno mogu da kažem da sam uz njegovu muziku rastao i sazrevao, bio sam fasciniran njegovom sofisticiranom elegancijom i rafiniranim ukusom za žene, pa je u neku ruku postao moj tinejdžerski idol koga sam pokušavao da oponašam. Toliko da sam se oženio u odelu koje je ličilo na jedno od njegovih. Hot smile Jedino u čemu smo se razlikovali je bila boja ženske kose koju smo preferirali.

On je celi život pored sebe isključivo birao plavuše i ostao je dosledan u tome, a ja sve ostale nijanse. Flirt female

Nastavite sa čitanjem… “Zar nisam”

Puzači po tepihu prošlih vremena

Kada je reč o nekim velikim i starim pričama rock muzike, reciklaža je unosan biznis. To se pogotovo odnosi na privremeno okupljanje nekih bivših velikih bendova. Ukoliko se radi pametno, može da bude veoma unosno. Primera radi, svetska turneja grupe Police koja je trajala od maja 2007. do avgusta 2008, tokom koje je odsviran 151 koncert (jedan i u Beogradu), u času zaključenja je bila treća najunosnija ikad održana turneja, sa ukupnim prihodom od 362 miliona dolara, a čistim profitom od oko polovine tog iznosa.

Međutim, za razliku od grupe Police, za koju se zna da članovi ne mogu da podnesu jedan drugog još od vremena kad su objavili poslednji album za onoga vakta osamdesetih, ali osećaj za biznis veoma lako prekriva animozitete među džentlmenski nastrojenim ljudima, negde taj efekat izgleda nije moguće postići.

Tu onda uleću delegirani učesnici stare priče, čisto da održe večiti plamen da tinja dok se ne desi nešto ozbiljnije. Ako se uopšte desi.

Nastavite sa čitanjem… “Puzači po tepihu prošlih vremena”

Četiri jaka vetra

Posle tri veličanstvena albuma sa početka sedamdesetih (Everybody Know This Is Nowhere, After the Goldrush i Harvest), Neil Young je mogao da bude potpuno zadovoljan svojim učinkom. Kritika ga je kovala u zvezde, a publika obožavala, stvarajući kult sledbeništvo koje traje do današnjih dana. Smrt gitariste i prijatelja Dannyja Whittena, kome nije uspeo da pomogne da se izbori sa heroinskom zavinošću iako se svojski trudio, problemi sa glasom, lutanje u izboru novih saradnika i nesuglasice sa izdavačkom kućom oko izbora materijala za objavljivanje uvele su ga u “mračnu životnu fazu” koja je potrajala nekoliko godina.

Albumi On the Beach (1974), Tonight’s the Night (1975) i Zuma (1975), iako izuzetni i važni u opusu, nisu za svačije uši.

Nastavite sa čitanjem… “Četiri jaka vetra”

Ne možeš pobediti

Imam običaj da ponekad odvalim ono “kad je neko lud, onda tu nema pomoći”. Ne mislim pritom na prave ludake, već na ljude van kategorija, one za koje nam nije preostalo ništa drugo nego da ih prihvatimo onakve kakve su, jer za njih ne postoje surogati.

Muzičari van kategorija su naročito dragoceni nama, koji bez muzike ne možemo da živimo.

Zanimljivo je to što ponekad, nakon nečije reakcije na takav svoj nastup, otkrijem ponešto iznenađujuće.

Nastavite sa čitanjem… “Ne možeš pobediti”

Roma fade

Dok sam prošle godine pisao tekst o grupi The Squirrel Nut Zippers, nisam ni obratio pažnju na članove ove grupe. Dovoljno mi je bilo to što sam uživao u njihovoj retro muzici koja je, uglavnom, živahna i duhovita, a nije mi palo na pamet barem da pogledam kako je ime violinisti koji je davao prepoznatljivi šmek pesmama.

Trudim se da ne zaboravim imena koja već znam, pa je za nova ostalo vrlo malo mesta. Nerd smile

Nastavite sa čitanjem… “Roma fade”

Насумица 1974.2

У пролеће 1974. сам ушнирао једну ролну слајдова (Фотокемикину) и кренуо да баш експериментишем, да фоткам са статива при слабом светлу и креативно се глупирам.

Понешто од тога и није испало лоше. Например, ова посета тавану.

Као што се из приложеног види, можда не баш из прве, снимљена је у по бела дана. Јесте на тавану мрак, али светло цури на сто рупица и пукотина. Требало је да добијем некакав плавичасти штих, јер главнина светла потиче од неба, међутим Фотокемикин слајд вуче у зелењичаво у тамнијим деловима, скоро у СМБ и ту спаса нема. Можда сам могао ово да извучем некаквом додатном обрадом, али нисам склон тој врсти историјског ревизионизма.

Nastavite sa čitanjem… “Насумица 1974.2”

Dva demona

Verujem da su svi oni koji zalaze na ovaj blog ljudi poput Samuraja Skoja. Bez predrasuda! Pa im neće smetati što u, sveopštoj, ničim neutemeljenoj, medijskoj histeriji koja dolazi od Anglosaksonaca i podgrevanju straha, nudim nešto što je univerzalno…

Pa makar to dolazilo iz Rusije. Rolling on the floor laughing

Nastavite sa čitanjem… “Dva demona”

Koje je pravo značenje “pravih značenja”?

Više nego jednom do sada, pišući o nekim muzičarima koje naročito cenim, koristio sam frazu “on me zbunjuje”. Iako zapravo ne mislim doslovno – dovoljno sam se ja ukiselio tokom godina, pa malo šta može da me zaista zbuni – dozvoljavam da fraza ponekad ima i doslovno značenje. Možda to bude zato što nisam istražio okolnosti nekog muzičkog dela u meri koja mi pomaže da to delo istinski razumem. A ponekad se nađem na krivom tragu i zbog neke predrasude, jer i ja sam živ čovek.

No, šta ćemo sa onima koji se kao da se trude da zbune svakog ko se lati njihove muzike, uključujući i nas koji volimo pred svetom da se pokazujemo kao neko ko (misli da) zna dovoljno o njoj?

Sa takvima se nije šaliti. Najnoviji primer stiže na dugo očekivanom, novom albumu Paula Wellera. Poslušajte ovo.

Šta kažete?

Nastavite sa čitanjem… “Koje je pravo značenje “pravih značenja”?”