Dok sluÅ¡am novi album jedne od perjanica ameriÄkog indie rocka, nikako ne mogu da se otmem utisku da sam ono Å¡to sviraju već Äuo. KritiÄari su po već ko zna koji put pali na teme naglaÅ¡avajući njihov grandiozan zvuk koji je u stanju da oduva sve ispred sebe, a kako pesme odmiÄu meni postaje sve dosadnije – Äini mi se da su se Älanovi grupe smestili u preveliki studio za sebe i da tehnologija i ispolirana produkcija prevladavaju nad sadržajem pesama.
Bavljenje formom nije moj omiljeni sport.