Sve je poÄelo priliÄno naglo. Prvo sam na nekom od muziÄkih portala, povrÅ¡nim dijagonalnim Äitanjem, uhvatio informaciju kako Peter Frampton “užurbano snima”. ÄŒudna floskula za nekog ko je u muzici, tokom pedeset godina karijere, proÅ¡ao skoro sve Å¡to se može proći, ko je dotakao vrh i dno, pa se opet uzdigao i pomirio sa svetom oko sebe. ÄŒak je i izgubljenu gitaru pronaÅ¡ao. A onda, odjednom iznenaÄ‘ujuće EP izdanje sa dve numere bluesa, a onda najava, a najzad 7. juna 2019. i album All Blues. I to pun elektriÄnog bluesa od kojeg se podigne svaka dlaÄica na vratu. Å to bi ono rekli: sviraju majstori kao da ne postoji sutra.
A onda, pomalo dramatiÄna najava da Frampton sprema veliku ameriÄku turneju turneju, oko pedeset koncerata za Äetiri meseca, koja će, po svoj prilici, biti njegova poslednja u životu.
Čegbre malo, jebote! Tajm-aut! Šta se ovde dešava?