Utovar nedeljom, 1. mart

Još samo deset meseci do kraja godine. Uz ovakve događaje, ima da prođe kao dlanom o ⊕⊕⊕⊕⊕⊕⊕ (samocenzurisano).

Ako razumete naše motive (otvorene i skrivene), pobude (iskrene i perverzne), ideje (nove i stare), namere (dobre i one manje dobre), svrabove (mentalne i fizičke) i, nadasve, preporuke (važne i obavezne), onda ćete razumeti dve stvari u današnjem utovaru.

Toma

Prvo, razumećete zašto umesto uobičajenog prvog komentara postavljamo neuobičajeni citat. Drugo, razumećete zašto ovom citatu ne treba nikakav naknadni mudri komentar, nego je dovoljno izreći samo par kratkih opaski, e po principu jen-dva-tri(-četr)-dosta. Ima i treće, ali nas je ptičica posavetovala da se obuzdamo.

Ja sam napisao govor, ali kao i sudbina mnogih govora, dok sam sedeo i slušao laureate, a posebno Vivaldija, palo mi je nešto na um što nisam napisao i verovatno bi trebalo češće da slušam muziku dok pišem govore. Bez ikakve veze pale su mi skraćenice dve instutucije na pamet: Narodna banka Srbije i Narodna biblioteka Srbije. Obe su en-be-es (NBS). Samo što u onoj može mnogo toga da se devalvira, a u ovoj sve dobija na vrednosti kako vreme prolazi. I zato vam hvala za priliku da vam se svake godine obratim, dok budem u mogućnosti ja ću da vam se obraćam.

Tomislav Nikolić, diplomirani predsednik Srbije,
naučni radnik, kajlokačitelj prvog reda, čuvar ekološkog neba iznad pecare rakije u Bajčetini i, nadasve, dobar i duševan čovek
u obraćanju povodom obeležavanja Dana Narodne biblioteke Srbije, dne 27. februara 2015. godine

Also šprah Tomislav.Elem:

  1. Što zelenije to pliva.
  2. Kućica u gorici na jedno dvajes’ gradi.
  3. Neka čuje ko ima stomak. Neka razume ko ima soli u glavi.
  4. (bonus) Prosto nas je sramota koliko se dobro osećamo zbog ovih heteroakademskih i duševnopodmazujućih reči.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. mart”

Utovar nedeljom, 22. februar

Prepoznajete li neku čudnu aromu u vazduhu? To je aroma februara, onog meseca u godini kada nije sramota biti šizofreničan, jer i sam mesec je takav.

RešenjeOd demagogije nikom nije loše bilo. Političarima raste popularnost, pa i broj glasača, a narodu sve lepo i šareno. Obe visoke peći železare će raditi koliko već sutra, čim nađemo investitora. A investitor će, ako se ne prijavi niko dovoljno glup, biti država. Samo oni koji je predstavljaju mogu da uposle silne radnike i obrtni kapital/kredit brzo da pretvore u mrtav kapital, sirov lim ili armaturnu građu koja nikom ne treba. Koliko savetnika još treba da platimo, pa da ih poslušamo kad nam kažu da građevinska industrija još nije izašla iz krize i potrebe za sirovinom su male?

SekiraKada se Fijat vraćao u kragujevačku “Zastavu”, jedan od uslova da zadrži radnika bio je da nema seosko imanje, niti neki vid porodičnog biznisa. Jer samo radnik koji nema alternativu redovnoj plati u fabrici jeste radnik koji će da (poštuje posao koji) radi. Možda se toga i setio neko od savetnika, kada su raspisivali konkurs za novi menadžment železare, pa u uslovima za direktora ne stoji klauzula “ne sme da otpušta radnike”…

Vesti o železari su imale ulogu i da zatrpaju vesti o još jednom slavnom porazu na Kosovu – dogovoru da na severu Kosova sude srpske sudije. Al’ niko ne reče po čijim zakonima će suditi, a ako srpski mediji to ne pominju, onda to sigurno nisu srpski zakoni. Treba li još neki savetnik da nas podseti da državu pored imovine/zemlje čine zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Koju od tih stvari još uvek imamo na Kosovu, čiju nezavisnost nismo priznali?

Sova

No, bitno je da se narod zabavlja i najavljenim investicijama iz bliskog i dalekog nam istoka. Na društvenim mrežama se suze rone za raznim objektima srušenim da bi se postavio neki deo budućeg “vodenog Beograda”, a to što za mnoge od tih objekata suzoronjači ni čuli nisu… nema veze. Uvek smo hrabri da vlast pljujemo “normalno” na društvenim mrežama ili “podignuti” u jutarnjim programima. A brze pruge ćemo dobiti čim shvatimo da su nam nepotrebne, jer koliko nas u Grčku ide vozom i koliko nas bi sutra trebalo u Grčku da ide vozom da bi se ta investicija isplatila.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 22. februar”

Utovar nedeljom, 15. februar

“Nemamo dovoljno para da kupe železaru.”

SupermenŽale nam se čitaoci, neki dobri ljudi… Pa dobro, samo dvojica njih (ali jedan po jedan) da bi utovar trebalo da ide svakodnevno: jednom nedeljno nije dovoljno često, kažu, voleli bi da čitaju takve sadržaje svaki dan, zabavlja ih.

Pa, čitajte, dragi prijatelji: idite na portale raznih medijskih kuća, čitajte blogove angažovanih ljudi, pokušajte i sa televizijom ako se usuđujete, pa sami izvlačite poente. Može se čitati između redova i dok čitate vesti i prikupljate sve informacije na drugim mestima. Štaviše, mi tako često i sami pravimo neke sadržaje: pročitamo između redova, pa samo to isto prenesemo u svoje priloge, takođe između redova.

A da objavljujemo utovare svakodnevno… Ne, to se neće desiti. Suština pasijansa nije mesto za popunu vaše dokolice, što je i glavni razlog što ovde dolazi stotinu puta manje ljudi nego na kopirajterske blogove. Mi smo svesni činjenice da je razmišljanje svojom glavom najteža disciplina poznata ljudskom rodu, pa zato tako malo ljudi uopšte nalazi za shodno da razmišlja, i zato je to olimpijska nedisciplina. Ukoliko nađete za shodno da svakog dana čitate između redova i mimo Suštine pasijansa, a da pritom ne očekujete da vam iko plati za to, baš kao što ni nas niko ne plaća za ovo pisanje, tada smo postigli svoj cilj.

SvirciA kako ćete vi znati da ste uspeli u svom nastojanju? Tako što ćete početi da preispitujete sve što budete pročitali na ovom blogu (a potom i na drugim mestima). I potpuno je svejedno da li ćete to činiti da biste osporili naše reči ili da biste ih iskoristili da saznate više (i opet, na nekim drugim mestima). Koji god ishod od tih bude zabeležen u vašem slučaju, mi ćemo znati da smo uspeli. Što ono kažu stari Etrurci (Feničani? Kelti? Hotentoti? Sumeri? Tolteci? Iliri? Tunguzi?): ovo je win-win situacija.

Ako smemo da primetimo: pohodite li utovare nedeljom zabave radi, promašili ste sve što se promašiti može. A to je tako tužno.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 15. februar”

Utovar nedeljom, 8. februar

– A kolike su mu dimenzije?
– Ama kakve dimenzije, bre, bate, ovo ti je čis’ bakar, nema tu ništa dimenzije!

Kao što svaki pijačni mufljuz zna, mušteriju treba obrlatiti i pričati joj ono što hoće da čuje. Ili bar ono što je dosad prolazilo. U samousluzi, ili kad pazarite preko mreže, nema ko da vas obrlati osim onog što piše. Čitate li vi to?Sitna slova

E, da čitate, čudom biste se čudili. Našli biste da postoji sir bez mleka, prehrambeni ekvivalent eksera od plastelina. Našli biste da čokolada više ne mora da sadrži kakao. Da so nije isključivo natrijum hlorid, može i kalijum hlorid, nema veze što je otrovan. Da suvi vrat ne mora da bude suv. Da ručni alat ne mora da bude od čelika (što, istina, ne piše, ali pokušajte magnetom, ili sačekajte da se skine hrom pa da proviri žuti metal).

A onda se zapitajte zašto je sve to štampano tako sitnim slovima. Zašto više ne kaže koliko posto čega ima. Zašto više ne mora da piše zemlja porekla. Uostalom, nije vaše da pitate šta kupujete, nego da ćutite, platite i odnesete. A posle, ako vam nešto bude, ko vam je kriv. Lepo je pisalo. Postoji jedna vera koja tvrdi da je greh prevariti slepog. Za okate ne kažu ništa.

To je za ono što platite. A za ono što dobijate džabe kad vas zovu telefonom jer su vas izvukli, to oni sigurno rade zato što su mekog srca pa eto rešili da vas obraduju. To nije uračunato u cenu ničega, to oni iz svog džepa.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 8. februar”

Utovar nedeljom, 1. februar

Boktemazo, iscurio ceo mesec. Ama, dok si rekao “ejafjalajokul”… Ne govori se više “popokatepetl”, zar ne?…

Gore je da gore ne može biti, ali pošto gore ipak može biti, onda će gore i biti.

kreten1Ne vidite smisao prethodne rečenice? Ako zaista ne vidite smisao prethodne rečenice, onda postoje dve mogućnosti: 1. neskloni ste donošenju sopstvenih zaključaka na osnovu činjeničnih pojava oko vas; i 2. već duže vreme živite ispod nekog kamena, pa do vas ne dopiru predstave informacije vesti o aktivnostima izvršne vlasti. Imate svoju muku, gledate svoja posla, pa ste odlučili da sačuvate ono malo preostalih živaca i klonite se politike. E, ali politika neće da se kloni vas, jer sve političke aktivnosti (dakle i laganje i krađa i mere zadržavanja na vlasti – nema više, to je to) tangiraju sve što radite, možda čak i na načine koje još niste razaznali.

Ako osećate nelagodu, gledajte šta ćete: to što vas žulja nije neudobna kragna, a to što vas plaši nije karakondžula iz narodne bajke. To što vas žulja je nervoza koja je nastala zaslugom ili krivicom onih koji su odavno već nervozni za vaš račun (ili oni barem to tako predstavljaju).

kreten2Vlast je nervozna jer niko neće da je sluša (i to je, izvesno, jedini razlog što nam nije već mnogo, mnogo, mnogo… mnogo bolje, kao što je najavljeno), političari svih fela i boja su nervozni za svoj groš (sic! ipak je to za naš groš), novinari su nervozni jer mogu da pišu ili onako kako Vlada hoće ili onako kako Vlada želi (uz napomenu da u oba slučaja to slobodno mogu da čine samostalno – dakle, mediji su u našoj zemlji slobodni I samostalni), a mi smo nervozni jer nemamo više tapiju na posao i poljuljao nam se svaki plan za budućnost, jer budućnosti nema.

Valjda nam se ne dogodi Majdan i ovde. Ma neće… valjda.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. februar”

Ljilja brani Srpstvo

Homo Sapiens je stvorenje satkano od svakodnevnih rutina. Nositi majicu boje onog lustera iz dnevnog boravka ili živeti na jedanaestom spratu od mogućih dvadeset ili oboje… možemo podneti samo ako tokom dana veliki broj radnji obavljamo aftamacki, bez prevelike upitanosti nad uzrocima onoga što činimo.

Vikendom volim da kupim i pročitam novine. Subotom kupujem Politiku i Danas, nedeljom odnedavno Politiku (doskora sam nedeljom čitao Večernje Novosti zarad podizanja nacionalne gotovosti). Imao sam još poneke male i samo moje rutine (totalni dokonluk Prvog Januara beše ubedljivo najdraži) od kojih sam se, sa rođenjem druga Ognjena, morao rastati. No, čitanje novina vikendom je opstalo. Nije taj moj ritual važan da bih saznao šta se događa. Važan je samo zato što je ritual. Sve ostalo je bonus, ponekad lep a ponekad i uvredljiv: stabilizovana struktura Basarinih tekstova, još pravoslavljivija pesma Matije Bećkovića, hladnokrvne poente Alekseja Kišjuhasa, sećanja raznih Bajića na Božić (ili se ipak kaže sećanja Božića na Bajić?). Ali pre svega, čitajući novine, tragam za stilskim biserima, mrvicama hleba koje kolumnisti iza ostavljaju iza sebe potkazujući svoje skrivene motive, odajući džep koji ih plaća.

Skriveni biser

Nastavite sa čitanjem… “Ljilja brani Srpstvo”

Utovar nedeljom, 25. januar

Kad bi nam došli u goste, ranije su nas kumovi prvo pitali za zdravlje, decu i slično, a sada nas prvo pitaju koja nam je šifra za wireless

Raznim nas temama zasipaju s mas-medija. Uzburkao se okean emocija posle one izjave Čomskog, pa kako to već biva pobrkale se babe i žabe. Advokatskoj su komori mnogi za pogled u tuđe životečlanovi van Beograda najavili prekid štrajka, pa se brže-bolje smanjivali/prlagođavali uslovi za njegov prekid. Nisu sanirane posledice prošlogodišnjih poplava, a došle su nam nove. Ombudsman radi posao tužilaštva, a Srbi nisu jedini koji neazdovoljstvo odlukama političara pokazuju uništavanjem javne imovine, i nisu jedini sa svojim komšijama koji primirje vide kao priliku za dodatno naoružanje i pripremu za sledeću ofanzivu.

Ali ako se okrenemo vlastitim životima, ako vreme posvećeno prikupljanju suvišnih(?) informacija iz belog sveta preusmerimo na sopstveni život i život najbližih, shvatićemo koliko ga imamo malo (vremena) i da ga treba pametnije koristiti.

Izreke koje prežive zub vremena opisujemo kao “stare izreke”, a današnjost ne bi dočekale da se nisu pokazale kao dobre. Pa tako i “srce hoće, al’ dupe klokoće” pokazuje prednost pozitivne selekcije.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 25. januar”

Pariski masakr

Kada je Anders Bering Brejvik iza sebe ostavio 76 mrtvih i 93 ranjena, ispostavilo se (po iskazima svedoka iz njegove mladosti) da je (između ostalog) pljuvao u bazen, zapišavao komšijsku ogradu i uživao da ubija mrave.

Taj petak, 17. oktobar 2014. godine, upravo dan kada je, zbog nezamislive lingvističke operacije promene pola sestara Vilijams sa ciljem sprdačine u propalom pokušaju, Udruženje teniserki (WTA) izvuklo 25 hiljada evra iz džepa Šamila Tarpiščeva, protekao je tiho. Gospodin se Oland tom priliko nije razbudio. Kao ni gospodin Netanijahu i ostali predsednički kandidati (Netanigugl i Netanibing?) Kao ni gospođa Merkel i gospodin Vučić. Kao ni gospođa Čomić. Baš kao ni svakodnevna čeljad diljem svetskog šara. Šef zabranio fotografije mačaka, pa sam morao da se snađem: morska sasaDubokozabrinuti žitelji FejZbuka ne prestadoše da dele fotografije životinja sa očima; ekstremna desnica nastavi sa skladištenjem najnovijih naučnih dostignuća u svoje tradicionalne jazbine; ekstremna levica nastavi da radi… šta god da inače radi; reporteri buduće srbijanske nadgradnje online časopisa Vice i dalje predano tražiše načine za naplativo guranje prstiju u oči pospane raje. Niko ne trepnu dok moj dobri Šamil nosaše krst slobode govora. Posledice jedne loše procene (svakako ne lične, ali svakako da društvene greške) nikoga ne interesuju. Takvi smo: zbog javnih se promašaja ćijukati neće. Računaju se samo pogotci.

A onda se desio 7. januar 2015. godine.

Nastavite sa čitanjem… “Pariski masakr”

Utovar nedeljom, 18. januar

“O ukusima se ne raspravlja”, reče đavo, skide gaće
i sede u koprive.

TruckavoIma li među vama nestrpljivih? Ima li među vama onih koji očekuju da će već krajem 2014. godine da nam bude bolje? Ima li onih koji vide sukob između logike i prethodne rečenice? Ima li onih koji brane sadašnju Vladu istorijski nezapamćenim prolećnim poplavama? Ima li onih koji vide spas u najavljenoj rekonstruisanoj Vladi? Ima li onih koji vide spas? Ima li onih koji vide?

Ima li?

No, nemojmo da se (u)bedačimo već na početku godine. ‘Ajmo malo veselo, veselo! Ugledajmo se na primer na Novosađane, koji ni sami ne znaju da li su se bolje proveli na javnom dočeku gregorijanske ili julijanske Nove godine. Radost je veća kad se zna da su izvođači izabrani na tenderu, odnosno putem konkursa javne nabavke. Ili možda nisu? Ma, nije bitno. Tenderi se ionako nameštaju. Ili ne? Ma, nije bitno.

Nova godina, novi optimizam, ovo, ono…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 18. januar”

Utovar nedeljom, 11. januar

Delovanje iz pozadine je za neke jedini glas razuma.

Puno se frke podiglo oko ubistva francuskih novinara satiričnog lista. Raznih je reakcija bilo i biće. I agresivnih i miroljubivih. Domaći političari su odradili kurtoazni deo i nastavili zimski (polu)san, pa negde u tom (polu)snu sklepali pisani dogovor sa advokatskom komorom, ne bi li se okončao štrajk. Naravno, i advokati su ljudi od krvi i mesa živa bića, pa se zbog praznog džepa i još praznijeg stomaka zaboravilo na početne zahteve i uslove da bi se štrajk okončao. Neiskusnim posmatračima, nama i ljudima oko nas je možda i promaklo to da će se, kao posledica dogovora, usvajanje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći odložiti za “Uzroci su gori od posljedica”neka bolja vremena.

Naravno, domaći mediji se utrkuju da analiziraju prethodnu kalendarsku godinu tako što će citirati picoustog dok ovaj izlaže svoju objektivnu, je l’?, analzu. Novinarski izveštaji “preskaču” informacije koje objavljuje Zavod za statistiku i Ministarstvo finansija (treba znati čitati Excel-fajl), novu BusPlus cenovnu zavrzlamu hvale i levo i desno, iako će stara lica bez dana staža (odnosno sa penzijom od 0 dinara) plaćati skuplju kartu od onih koji imaju makar neku penziju (do 25.000 dinara), zaobići bilo kakvo nezgodno pitanje oko (ne)očekivanog “komešanja kursa”, a prećutati javno pitanje da li je svima unesrećenima iz poplavljenih krajeva izgrađena kuća do početka zime, kako je i obećano.

Važno je da se što više citira onaj koji “ima muda”, kada pokrivanje gubitaka železare zarad lakše prodaje(?) objašnjava poredeći se sa Svetim Petrom. A da ne biste slučajno razmišljali koliko je za državu jevtinije da se svim zaposlenim u železari da otpremnina, nego da se pokrivaju gubici, mikrofon ćemo dati Patrijarhu; on baš ima nešto lepo da nam kaže za Božić, iako smo Novu godinu već proslavili.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 11. januar”