Božićna

Nisu sve namenske pesme isprazne i dosadne za slušanje.

Svake godine poÄetkom novembra poÄinje da se deÅ¡ava ista stvar koja, barem meni, trenira živce. PoÄinje se sa najavama “božićnih albuma” koji bi trebalo da nam ogreju srce i duÅ¡u, dok se, istovremeno, podgreva potroÅ¡aÄka histerija u Äije sam se delovanje onomad uverio sopstvenim oÄima. Stav izdavaÄa razumem – ovakvi albumi se prodaju “kao alva” i inkasiraju siguran i veliki prihod. S druge strane, uglavnom su sastavljeni od pesama koje nisu autorske, pa je sluÅ¡anje ovakvih dela beskrajno dosadno Äim proÄ‘e par onih koje su poturene kako mamac za naivne kupce.

Pa makar ih pevali Elvis, Dylan ili neko treći.

Nastavite sa čitanjem… “Božićna”

Božićni pesmiÄuljak

Većina Samuraja voli lik i delo Mikea Oldfielda, a ja mu doÄ‘em kao nekakva crna ovca. Uglavnom sam ravnoduÅ¡an prema njegovoj muzici. Oni “veliki” albumi sa poÄetka njegove karijere mogu da mi posluže, eventualno, kao zvuÄna kulisa dok neÅ¡to radim, jer me ne iritiraju. Silno se zabavljam reÄima recenzenata poput “new Oldfield album marking a return to a more organic style of composing”, mada je odavno jasno da je Oldfield u nedostatku pravih ideja sklon da citira i reciklira do besvesti samog sebe. Željno iÅ¡Äekujem neki njegov album pop/rock pesama u kojima najbolje funkcioniÅ¡e, a koji bi mogao da me demantuje.

Ako ga ikada doÄekam.

Nastavite sa čitanjem… “Božićni pesmiÄuljak”