Pojava Boba Dylana početkom šezdesetih bila je ozbiljan potres u tadašnjem muzičkom svetu. Njegove pesme su bile dugačke, pune netipičnog nativa uz korišćenje pesničkog jezika punog stilskih figura, o škakljivim stvarima je govorio direktno i bez pardona, a demonstrirao je lakoću izvođenja – za nastup mu je bila potrebna stolica, usna harmonika i gitara. Dva važna albuma Freewheelin’ Bob Dylan (1963) i The Times They Are A-Changin’ (1964) su brzo pronašli put do publike.
Britanci su malo sporije odreagovali na trend koji je Dylan uspostavio.
Simbol Jina i Janga, iako potiče iz Kine, dobro je poznat i na Zapadu. Predstavlja filozofski koncept koji nas uči da oko nas deluju dve glavne, suprotstavljene sile, koje pokreću svet. U isto vreme su i komplementarne jer jedna bez druge ne mogu da postoje. One su osnov mnogih učenja, a posebno su vezane za Taoizam. Tao je, simbolično, put kojim se krećemo kroz život. Smatra se da je nepromenljiv, a u njemu prepoznajemo dva principa – muški, Jang, kao svetlu stranu, aktivnost koja se povezuje sa elementima vazduha i vatre i ženski, Jin, kao tamnu, pasivnu stranu vezanu za vodu i zemlju.