Зен би бизнис

За потребе ове приче Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт је седео у кафићу, гледајући како лијепе жене пролазе кроз град, и тек повремено је спуштао поглед над ижврљане папире пред собом. Мрља од кафе је заувек, пепео може да се одува, али надахнуће… наилази! Ево га!

xl1– О, госн Салашевићу, откуд вас! Ајде, седите мало, да вас приупитам нешто.

Салашевић се таман надао да ће проћи непримећен и већ три корака раније је вежбао ноншалантни поглед ка најближој бесконачности, али Зен је то, не промашује га никад.

– Е, Зене де Коче ван дер Берже Бренкелене Брандлихту, нисам очекивао да постојите и ван мојих службених просторија. Некако вас увек тамо виђам.

Све се некако надао да ће проћи само са добардан-довиђења, међутим Зен је већ викао још једну кафу и измицао столицу.

– Е прво да вас похвалим, јасно се чуло које делове презимена сте ми изговорили малим а које великим словом. Свака част, за неког другог би се рекло да је вежбао пред огледалом, али вама то иде тако природно. Глатко. Него… ви се, ако се не варам, разумете у тај сопствер.

Nastavite sa čitanjem… “Зен би бизнис”

A u međuvremenu…

Džordž Fara iznenada progovori: “Molim vas da svi sednete. Mislim da smo predaleko otišli. Hajde, nema potrebe da izgledate tako ljuti, gradonačelniče Hardine, niko od nas nije veleizdajnik.”

“U to me tek morate ubediti.”

Fara se blago osmehnu. “I sami znate da tako ne mislite. Dozvolite mi da nešto kažem.”

Njegove lukave očice se napola zaklopiše, a na glatkoj površini brade presijavao mu se znoj. “Nema svrhe kriti da je Odbor došao do zaključka da se pravo rešenje anakreonskog problema nalazi u onome što će biti obelodanjeno kada se kroz šest dana otvori Kripta.”

“Je li to vaš doprinos ovom pitanju?”

“Da.”

“Da ništa ne preduzimamo, je li tako, već da u tihom spokojstvu i sa punim poverenjem čekamo da deus ex machina iskoči iz Kripte?”

“Ukoliko je lišimo vaše emocionalne frazeologije, upravo bi to bila ideja.”

jedan

Nastavite sa čitanjem… “A u međuvremenu…”

Utovar nedeljom, 22. novembar

Optuživanje svih muslimana za postojanje terorista bi bilo isto kao da optužite sve muzičare za postojanje Justina Biebera.

Današnji utovar nije onakav kakvim biste ga vi hteli. Nemajući kud, napunili smo ga sadržajima koje je neko drugi izmislio, a mi ovde sad samo lopatom prenosimo te sadržaje vama, kiteći se tuđim perjem.

Ali – da malo zastanemo: kakav je to utovar koji biste vi hteli? Da li biste bili spremni da sklopite neki takav?

U zemlji u kojoj se samocenzurišu čak i pozorišne predstave spremljene sa dramskim tekstovima starim 400 godina, poziv na nekakvo uključivanje mozga kao predmet odbrane od ludila više ne pomaže. Ako želite da ostanete slepci, niko nema prava da vam tu želju brani.

Brojgel

A ako bismo vas pozvali da uzmete motke, da ih zamočite u govna i da krenete da rušite samodršca, verovatno bi nas sproveli na kaficu u najbližu ekspozituru Ministarstva unutrašnjih poslova. A mi ne volimo da idemo na kafu na takva mesta, pa vas zato nećemo pozvati da uzmete motke, zamočite ih u govna i krenete da rušite samodršca.

Najzad, ovo je demokratska zemlja, pravna država i tako to: sami ste ga izabrali, sad ga sami i trpite do isteka mandata.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 22. novembar”

Utovar nedeljom, 15. novembar

Može li dalje ovako? Glupo je i pitati, jer i glupan zna odgovor.

Htedoste nešto reći? Htedoste ućutati? Nemir vam je u grudima, ne znate kako da izrazite to, peče vas taj neizdrž, a nemate ni najmanju ideju kako da rešite taj grč?

Pariz, svetTa strašna (i, da se razumemo, nerešiva) nelagoda je samo dokaz da ste normalan čovek, verovatno ste željni da gledate svoja posla i da ne smetate svetu da se okreće, zadovoljni što možete da se probudite sutra imajući iste brige i istu sreću kao i juče. Kao normalan čovek, ne možete da razumete bezumnost nijednog terorističkog akta, ma gde se on desio. Zapravo, uopšte ne možete da razumete nijednu nasilnu smrt, ma bila ona čak i legitimna, poput izvršenja kazne ili pada u borbi dve vojske prsa u prsa. Smrt je kraj metafizike, pa ponestaje i to alternativno sredstvo za objašnjavanje pojava tamo gde je fizika odavno rekla laku noć. A nasilna smrt slučajno odabrane grupe ljudi u tako besmislenom činu kao što je teroristički akt nije samo kraj metafizike, već i kraj svake smislene misli ili reči.

Nažalost, nije se erupcija zla završila strašnim vestima iz Pariza. Nastavila se tokom subote na raznim forumima, društvenim mrežama i inim online resursima, gde su neki čudni i, nažalost, brojni ljudi pozivali na nekakvu božansku pravdu uspostavljenu negde na Balkanu kao opravdanje za ono što se u petak uveče desilo u Parizu. Preskočićemo gađenje koje smo osetili zbog takvog manira tih iza ekrana skrivenih, ponekad udobnošću anonimnosti uzjebanih komentatora. Podsetićemo čestitog čitaoca na jednu prostu stvar.

Nije to Francuska napadnuta. Napadnut je svet u kojem živite vi, vaša deca, vaši prijatelji i deca vaših prijatelja. Napadnut je način života koji svakome dopušta da radi šta hoće i priča šta hoće, e do mere slobode i prava drugih u istom životnom prostoru. Napadnuto je čak i pravo nekih dupeglavaca da izgovore ili napišu takvu glupost kao što je nekakva nazovi-pravda što je barem 120 nevinih ljudi izgubilo život u bezumnom činu najagresivnijeg zamislivog oblika nametanja sopstvenog mišljenja.

Stadion

Ljudima bez savesti je teško pomoći, jer oni sami sebi ne žele da pomognu.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 15. novembar”

Utovar nedeljom, 8. novembar

Nećete od mene bubanj praviti!!!

Ovo su "oni", to je barem jasno

Naš napaćeni narod je već neko duže vreme na tapetu. Počevši od velikomasona (mada ni malomasoni sigurno tu ne zaostaju) i njihovih zavera potpomognutih Vatikanom, svi su se obrušili na nas kao na dežurne krivce za svakojako zlo u ovom svetu. Tu prednjači Holivud (znači cionisti) koji malo-malo izbaci neko ostvarenje u kome je antagonista Srbin čo’ek s imenom tipa Majloš Gregoriev (obavezno anglicizovanje ličnog imena i prezime koje bez izuzetka mora da bude bugarsko, rusko ili makar hrvatsko jer, zaboga, u čemu je razlika?). Krivi smo za svaki filmski pokušaj podmetanja bombe u Njujorku, otmicu jeroplana i slično, a uskoro će nas nabediti za globalno otopljavanje, istrebljenje Banermanovog zovoja i to što je neka sojka u švedskom „Velikom bratu“ slomila nokat otvarajući konzervu smrdljive haringe.

Možemo mi upirati svim silama i ubeđivati beli svet kako nije u redu satanizovati ceo narod zbog toga što je gomila ovdašnjih budala pre dve decenije napravila neku gomilu sranja, kako se ne može praviti stereotip od ekstrema i slično, ali džaba. Stoga nam ne preostaje ništa drugo već da nastavimo sprovođenje naše miroljubive politike prema ostalim narodima, gde ćemo izdvojene slučajeve posmatrati baš kao takve i ne biti netrpeljivi prema nekome ko dolazi iz neke zemlje gde je šačica idiota na vlasti ili u nekoj drugoj instituciji uradila/rekla nešto što nam baš ne odgovara.

U svetlu toga, direktor Centra za kulturu Požarevac, Dragi Ivić, odbio je pre par dana ponudu kolašinskog pozorišta da nastupe u njegovom gradu jer su „predstavnici Crne Gore podržali naše dušmane, Šiptare sa Kosova, u nameri da budu primljeni u Unesko i pridružili se na taj način čoporu koji bi da nastavi sa komadanjem srpskih svetinja”. Bravo Dragi, Srbine, sjajan čin u maniru onog vica kada ljudožderi uhvate Amera, Engleza i jednog našeg mučenika, oderu ovu dvojicu, naprave od njihove kože bubanj i zatim pitaju Srbina da li ima li poslednju želju – ovaj zatraži šilo i krene da se bode uz povike „nećete od mene bubanj praviti!“.

Razlika je očigledna, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 8. novembar”

Utovar nedeljom, 1. novembar

Zaboravite mnoge narodne poslovice. Ovaj narod nije taj narod.

ZidanKažu da je Zinedin Zidan, legendarni francuski fudbaler, u nekom trenutku izvesno najbolji igrač na planeti, imao veoma nezgodnu narav. Njega uopšte nije zanimala timska igra, nije ga zanimala taktika niti situacija na terenu, rezultat mu se nije motao po glavi, pa je bio duboko nesrećan kad bilo ko oko njega učini nešto što nije bilo u njegovom neposrednom planu. Njega su zanimale samo dve i samo dve stvari u životu: da stalno bude u posedu lopte i da napravi što veću budalu od protivnika. A zadatak stratega igre bi bio da uklopi sve ostale elemente – plan igre, taktiku, rad svih ostalih igrača – prema tom kapricioznom ludaku.

Mnogi su saigrači iz istih timova svedočili o tome kako je Zidan posle utakmice napuštao teren duboko nesrećan iako je njegov tim upravo pobedio u važnoj utakmici rezultatom od 3:0, jer on po svom dubokom ubeđenju na toj utakmici nije dovoljno nahranio svoju bolno izvitoperenu sujetu.

A zašto su ga trpeli? Zato što je bio nezaustavljiv. Zanimljivo pitanje na koje još niko nije odgovorio: da li je to bilo tako zato što niko nije umeo da ga zaustavi ili to niko nije smeo da učini da ne bi dobio po tamburi na sred terena?

Zidan, fudbaler

Ozbiljniji ljubitelji fudbala će se svakako setiti incidenta u finalu svetskog prvenstva u fudbalu 2006, kada je Zidan u drugom produžetku utakmice sa Italijom izgubio živce i opaučio Maceratija glavom u grudi, čime je zaradio crveni karton, a pola Francuske i danas tvrdi da je time uticao na psihičko stanje saigrača pred ulazak u ciklus jedanaesteraca, kada je Italija uspela da osvoji zlatni buzdovan od pet i po kila. I nije sad bitno to što je Francuska igrala bolje, jer ne pobeđuje uvek bolji, to znate i sami: uvek pobeđuje pametniji. Tek, Zidan je posle te utakmice, koju je planirao i kao poslednju u karijeri, ipak dobio zlatnu kopačku. Nažalost, nju nije mogao da obuje kako bi lomio noge saigračima u rekreativnim mečevima po komšiluku, na koje se orijentisao nakon aktivne karijere.

Čegbre malo… Zašto smo ovo počeli da pričamo?… Ah, da.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. novembar”

Utovar nedeljom, 25. oktobar

Hajde da lepo uvedemo cenzuru i inkviziciju, pa da makar znamo na čemu smo.

PrdnuliGore MOŽE biti, tako da bismo ovog puta hteli da uputimo apel svim ljudima dobre volje da prestanu da kukumavče kako nikad nije bilo zategnutije (bilo je) niti siromašnije (bilo je), kako nikad nije vladala ovolika strahovlada (jeste), kako je cenzura najveća dosad (nije), te kako je ovo najmračniji period Srbije (nije). Fora je samo u tome što zapravo jeste zategnuto, siromašno, strašno, cenzurisano i mračno, te je fora i u tome što nikad do sad nije sve to bilo istovremeno postavljano kao mera, pogotovo u kontekstu 21. veka, u kome čak i na retrogradno orijentisanom Balkanu važe neka druga pravila u odnosu na 15. vek, kada je zategnuto, siromašno, strašno, cenzurisano i mračno predstavljalo opšti obrazac življenja za svakog osim za sultana i njegovu svitu.

Preko svega, ova vlast otvoreno saopštava da smo mi svi budale. Dobro de, ne baš tim rečima, ali ako ste budala, vama je svakako svejedno, niste ni doprli do ovog bloga, pa nije ni jasno zašto se mi sad vama ovde obraćamo. Vi svi ostali, znate i sami: kada vam neki od onih mamlaza iz aktuelne političke eutarhije uputi radosnu vest kako će već za godinu-dve biti bolje, pa stoga zbilja nema potrebe da mladi emigriraju, mi vam preporučujemo da dobro kontrolišete svoje impulsivne reakcije. Ako vam onaj lik sa duuugom i uuuglednom političkom karijeeeeerom, tokom koje je strpljivim koracima došao do mesta Osrednje Velikog Štrumpfa, kaže da nema 24 stana u Burgasu, udahnite duboko deset puta i oćutite mu. A ako čujete da je sedam tragičnih smrti kažnjeno zabranom rešavanja ukrštenih reči u trajanju od dve godine, nasmešite se blago i klimnite glavom potvrdno, da drugi pomisle da se slažete da tom merom.

Drugim rečima, savetujemo vam da ne upućujete takve prosipače reči i činioce dela u tri pičke materine, jer terati nekog u tri pičke materine je nepristojno i rezervisano za baš-baš loše ljude, pa vam psovka, recimo, “da se nosiš u tri pičke materine” može biti ocenjenja kao neodgovarajuća, prenaglašena, pa čak i preterana (na stranu izostanak persiranja “nosite”, što je zaista neučtivo). Uostalom, kako hoćete, to je stvar vaše savesti: ako insistirate da izgovarača ili izvršitelja neke belosvetske demagogije oterate u tri pičke materine, učinite to, ali mi vam to ne savetujemo i ne stojimo uz vas u tom nastojanju. Međutim, ako ste spremni da malo ublažite svoju psovku, recimo da izjavite “nosite se svi redom, kolektivno ili pojedinačno, u pičku materinu (tj. samo jednu, prim. SP)”, postoji izvesna verovatnoća da ćemo vam se pridružiti u toj vrsti blagoslova.

Smiri se.

I pustite sad Podgoricu: to je tamo. A mi smo ovde i gledamo svoju muku: sami sebe moramo da trpimo, jer naša vlast je legitimna. Pa i ona vlast tamo je legitimna, kažete vi; pa šta, kažemo mi – i to bi bilo to.

Uzdržite se, pobogu!

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 25. oktobar”

Šta se desi kada Vladimir izjavi ono što nije izjavio, iako je jasno i glasno izjavio da je svoju neizjavljenu izjavu izjavio

Da vidimo šta je to predsednik SANU rekao dok čekamo da se ispostavi kako on to zapravo nije rekao

Od kako je u krvi ugušena pobuna zdravog razuma, ponekada poznata i kao Jugoslavija, sile znane i neznane rade po Srbiji zemlji da otkriju šta je to Srbin. Tokom vremena se manje-više raščistilo koji su to atributi što u čoveku generišu srpsko nacionalno opredeljenje:

verujući pravoslavac, slavoslavljenik, ljubitelj Kosova i Metohije sa akcentom na Kosovu, obožavalac načina na koji ga obožavaju građani Republike Srpske, radi primalac pomoći Evropske unije, neutešni nadalac u rusko bolje Sutra, neiskazani čitalac literarnog opusa Matije Bećkovića, verni pratilac imena i dela Kusturice i sličnih Lauševića, gledalac autorske zabrinutosti nad selom Radoša Bajića, pouzdani svat svakog srećnog venčanja Slobode Mićalović i Ivana Bosiljčića.

Nego, da mi ipak pustimo kakvu slučajno odabranu muziku dok bistrimo problem.

Nastavite sa čitanjem… “Šta se desi kada Vladimir izjavi ono što nije izjavio, iako je jasno i glasno izjavio da je svoju neizjavljenu izjavu izjavio”

Lovačke priče vozača S.: Dico, a ča će nama ostat?

…mtimajkublesavu, kako to voziš! A, vidi budalu, jebote!… Kako to misliš “dugo u levoj traci”? Pa, nisam ja… Nego, ako hoćeš da odete negde van Pule kad stignemo, nema problema, samo reci, znam ja da ima tu tih vinarija, ono vino, belo, kako beše… Evo ga opet, pa gde ćeš, čoveče!…. Kako kažeš? Da, malvazija, ej, pa bio sam ja tuda ko zna koliko puta, gde sve nisam bio, i tamo ono mesto što si pominjao, da, to što si rekao da si bio, Medulin… Kako, Motovun? Ne zn… Da, ma naravno da znam… Nego da ti ispričam kako sam donosio vino sa Hvara u Beograd… I crno i belo!

Pazi ovako.

Pazi ovako.

Nastavite sa čitanjem… “Lovačke priče vozača S.: Dico, a ča će nama ostat?”

(Zamalo pa) Utovar nedeljom, 18. oktobar

Imala majka dva sina. Jedan bio pametan, a drugi urednik na blogu.

Kad se zaljutiš...Pazi ovako: ako ti ne razumeš kako funkcioniše svet, to ne znači da smeš druge da nazivaš neodgovornim, pa i grđim imenima. Stvar je prosta ako shvatiš. Dok ne shvatiš, bolje ćuti. Ćuti i gledaj pažljivo.

Dakle, problem u zdravstvu će se rešiti, naprasno, renoviranjem klozeta po bolnicama. Dva miliona zaostalih rešenja sudskih predmeta će biti razrešeno, takođe naprasno, tako što će sudije od 1. januara nositi toge na sebi. Sportske rezultate u domenu fudbala ćemo naknadno postići gradnjom nacionalnog stadiona, a atletičari neka se i dalje snalaze kako znaju i umeju. Problem kvaliteta informisanja će biti rešen obećanim ukidanjem TV pretplate i uvođenjem prećutane takse na javni servis.

I nemoj da ne bi platio.

Školstvo će i dalje biti uređivano po uputima belosvetske bankarske bagre, po kojoj će oni koji zaista vrede biti pokupljeni čim prokljuve na nekoj matematičkoj olimpijadi ili sajmu inovacija; ostali ima da se pretvore u potrošačko krdo bez sposobnosti kritičkog rsazmišljanja. Važno je samo da ostanemo prijatelji sa Rusima, Nemcima, Tauluancima, Burkinofažanima i inima, a da pritom nikako ne narušimo osetljivu ravnotežu koja će uspeti da održi naš implicitni embargo na prijem u UNESCO onog dela teritorije koji sebe već deceniju i po smatra odvojenim od Srbije. I važno, ama najvažnije od svega: treba sprečiti gradnju one tri vetrenjače kod Kule, jer je od ključnog značaja da sprečimo da onaj tamo ne zaradi ni dinara više od nekog socijalnog slučaja nego da neko najzad napravi prvi park vetrogeneratora u Srbiji, pa makar to bilo i 9 MW, što je dovoljno za jedva 700-800 kuća.

Letuj u Srbiji

Nastavite sa čitanjem… “(Zamalo pa) Utovar nedeljom, 18. oktobar”