Kako ono reÄe stara poslovica o korelaciji starca i udarca? E, pa to.
Kada sam se onog novembarskog dana 2014. osvrnuo na koncert grupe Colosseum u BudimpeÅ¡ti, koji sam protiv svakog nadanja starog Äetvrt veka ipak uspeo da pohodim, bio sam naroÄito ganut Äinjenicom da sam iskoristio doslovno poslednji trenutak da se sretnem sa jednom od meni najdražih grupa otkad sam obratio pažnju na muziku uopÅ¡te. To je bio poslednji koncert na etapi kroz srednju Evropu; bio je poznat plan da će grupa u martu 2015. odsvirati jednu kratku turneju po Engleskoj, ako se dobro sećam beÅ¡e reÄ o pet ili Å¡est koncerata, i to je to, kraj, nema viÅ¡e. Nakon obavljenog posla, grupa Äasnih staraca se povukla u zasluženu penziju, ne dozvoljavajući da Colosseum ijednog Äasa postane patetiÄna karikatura, kao Å¡to se odveć Äesto desilo sa mnogim bendovima starog kova na Ostrvu.
Naravno, ne bi bilo realno oÄekivati da velemajstori tog ranga okaÄe instrumente o klin i odu da hrane golubove u parku; svi su oni ostali vezani za svoj zanat do poslednjeg daha. MeÄ‘utim, nismo oÄekivali baÅ¡ ovako neÅ¡to:
Auh!
Nastavite sa čitanjem… “Niko ne oÄekuje inkviziciju iz Koloseuma”