Nije ribolov, nije ni pecanje: to je Antogo

Možda vam je poznato, možda i nije: jednom godišnje, u šestom mesecu sezone suše, meštani sela Bamba u zemlji Dogona, naroda iz centralnog Malija, okupljaju se oko nevelikog jezerceta u blizini i na znak uleću da pohvataju svu ribu. Taj ritual se zove Antogo i izgleda ovako.

Posle petnaest minuta, oglašava se prekid tog “ribolova”. Sav ulov ide glavnom starcu u plemenu, a on se onda brine da svako dobije jednak deo.

Više informacija možete pronaći ako guglujete pojam “dogon fishing ritual“.

Kako se pravi mokrinski sir

A sad, nešto čemu se niste nadali, nešto što će Suštinu pasijansa definitivno zakucati na mapu pripadnika svake hedonističke sekte koji je u stanju da prati ove tekstove. Dame i gospodo: sledi demistifikacija mokrinskog sira.

Donedavno, mokrinski sir se pravio samo u Mokrinu, ali u poslednje vreme ga prave i po Kikindi. Jer znate, nije to baš tako velika tajna – trik je samo u tome da imate čisto mleko, čiste posude, valjano sirište, malo soli i hrabrosti da se petljate sa vrućom smesom i da sve uradite na vreme.

Mi taj sir u poslednje vreme ređe kupujemo. Osim što su se proizvođači malo obezobrazili sa cenom, uto se pokazalo i da im nedostaje osećaj za stalnost kvaliteta. A to je nešto što ne opraštam. Posebno mi nije bila po volji ona baba sa pijace u čijem siru smo sve češće nalazili dlake, pa smo je eliminisali sa spiska dobavljača. A komšinica Mica, sve mi se čini, nešto manje nego pre voli da pravi taj sir, mada je nekada bio izvanredan. Čak sam ga raznosio po Beogradu i Kragujevcu, uz ovacije primalaca.