Danas je jedan od junaka našeg detinjstva otišao na Neko Bolje Mesto.

Nastavite sa čitanjem… “In Memoriam: Leonard Nimoy (1931-2015)”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Danas je jedan od junaka našeg detinjstva otišao na Neko Bolje Mesto.

Nastavite sa čitanjem… “In Memoriam: Leonard Nimoy (1931-2015)”
Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav velikom pevaču.

Nikad ne zaboravi.
Suština pasijansa se oprašta od velikog intelektualca.

Nastavite sa čitanjem… “In memoriam: Jovan Ćirilov (1931-2014)”
You gave me silver loving
The end was all too soon
Sinoć je do nas došla tužna vest da je Jack Bruce, jedan od najvažnijih muzičara rock’n’rolla, otišao na Neko Bolje Mesto. Kao jedan od istinskih velikana muzike ponikle iz ostrvskog rhythm’n’blues pokreta, a izvanredno potkovan vanserijskim talentom i pristojnim muzičkim obrazovanjem, Bruce je ostavio značajnog traga u razvoju progresivnog rocka, blues rocka i jazza tokom duge i uglavnom besprekorne karijere.
Danas ćemo ga se setiti uz pomoć dokumentarnog filma koji je snimljen o njemu još 1969. godine. Taj film će vam pružiti važnu, mada iz današnjeg ugla nekompletnu sliku o tragu koji je Jack Bruce ostavio u svojoj generaciji.
Još ćemo se baviti opusom Jacka Brucea, jer je značajan. Počinjemo već ovog popodneva.
Suština pasijansa se oprašta od velikog glumca.
Imao je toliko srce da je znao kad da kaže “dosta”. Samo taj gest je vredan dubokog poštovanja. A pružio je mnogo.
Suština pasijansa upućuje tužno zbogom Velikom Majstoru.

Bila je privilegija odrastati uz “Neven” i “Poletarac”, u vreme kada dečije TV serije nisu ni počinjale niti se završavale reklamama, a kamoli da su bile njima prekidane. Timoti Džon Bajford je uspeo da dotakne suštinu na način koji nije uspeo nikome pre njega niti posle njega.
Suština pasijansa se oprašta od omiljenog pisca.

…Nevolja je bila u tome što je kiša sve sluđivala, remetila i nagrizala, tako da bi među zupcima najjalovijih mašina izraslo cveće ako ne bi bilo podmazivano svaka tri dana, oksidirali bi konci brokata i buđ bi se zapatila na mokrom rublju. Vazduh je bio toliko vlažan da su ribe ploveći mogle da uđu kroz vrata i iziđu kroz prozor.
Sto godina samoće (1967)
Na današnji dan navršava se pet godina od smrti velikana southern soul muzike, Isaaca Hayesa (1942-2008).
Čime započeti retrospektivu tako velikog opusa jednog od najznačajnijih stvaralaca moderne”crne” muzike u poslednjoj trećini prošlog veka? Možda pesmom u kojoj je sažeo nekoliko muzičkih pravaca u kojima je stvarao (soul, jazz, funk, fusion), za šta mu je trebalo nešto više od 17 minuta – ovu verziju “Ain’t No Sunshine” izveo je 20. avgusta 1972. godine (na svoj 30. rođendan) na muzičkom festivalu Wattstax pred oko 112 hiljada posetilaca.