Odavno sam se nadao da ću uspeti da izvedem ovako nešto. Samo sam čekao kišu…
“Idem do grada”, reče Jasna oko podneva, “treba li ti šta?”, pitala je. Kupi mi kabanicu, rekoh. Svakako nam treba kao deo opreme u kolima za put u avgustu, a imam i neke namere već danas… A kad je kabanica doneta kući, uzeo sam veliku žutu najlon-kesu, prosekao joj dno, zakačio tu stranu gumicom oko objektiva do zonerice, a ruke na aparatu su taman imale dovoljno mesta u kesi od nazad. Izašao sam u dvorište na najveću kišu, pa opal’.
![]()
I evo rezultata:









